četvrtak, 10.01.2008.

Zabrana pušenja

Znam da će se sad svi pušači obrušiti na ovaj moj post ali mora se čuti i riječ nas nepušača tj.
nekadašnjih nazovi pušača( par cigareta dnevno uz kavicu ili zbog društva) i evo već 20 godina
pasivni pušač.

Konačno PRAVA VIJEST i uhu ugodna nakon svih tih zavrzlama,trgovine našim glasovima,
spletkarenjima, i sve u svemu gadostima NAŠIH političara...

Zamislite idete u kafić popiti kavicu s prijateljicom i dim vam ne peče oči, odjeća vam ne smrdi nakon tog izlaska i konačno uživate u razgovoru i ispijanju kavice a da vam pri tom suze ne teku niz obraze.

Imala sam ja i prošle godine jedan post na temu pušenja i prijateljstva. Kako se ponašaju prijateljice
pušačice kad im kažete da vam smeta taj njihov UŽITAK.......kažu ako ti smeta izadji van.

A u društvu je samo ona pušač.

I....to je prijateljica?????? Čija?? Ja takve prijatelje NEĆU.
Nadam se da će ta odluka naše buduće VLADE biti ove godine i realizirana. I da mi nepušači nećemo
više biti gradjani 2.reda nego će pušači biti ti koji će biti izolirani.

Na tu temu bi se puno dalo pisati i o tome što ti je milije i vrednije ČIST I MIRISAN ZRAK ili
PRIJATELJ PUŠAČ ??????????
Ja mislim da ti on u stvari i nije prijatelj jer ne cijeni tvoju osobnost, ne cijeni tvoj prostor u kojem boraviš jer ti odmah čim dodje u posjetu zasmrdi cijeli stan i to na duže vrijeme i to samo zbog njegovog trenutnog užitka a ti poslije upotrijebi sve moguće mirise da bi vratio sve u prvobitno stanje
i opet štetiš zdravlju s tim umjetnim mirisima i tako u krug.........

Ajde mili moji da vas čujem tko je za a tko protiv pušenja?????????

petak, 04.01.2008.

Zimska idila

Brrr što je hladno.......

Jutros je kod nas negdje oko 10 sati bilo - 15 iako je ujutro bilo - 8,

ali kako se sunce pojavljivalo tako se temperatura spuštala.

Drveće je sve bilo bijelo od inja a ledenice su visile s krovova i

nisam mogla odoljeti a da ne ovjekovječim taj trenutak prirodne ljepote.

Iako u pravilu ne volim zimu ni zimske radosti, zimu kao zimu volim

gledati iz tople sobe ili na slikama zimske pejzaže.

Vjerujem da mi je ta odbojnost ostala iz djetinjstva jer u moje vrijeme

nije bilo ski-odijela, buca, vunenih hulahop čarapa.

Imali smo obične čarape sa halterima ili gumama koje su se znale usjeći

u noge i ostavile crveni trag, a pamučne trenerke ili samt hlače, vunene

rukavice koje se slijepe u dodiru sa snijegom a tek cipele su bile mislim

"prave", do gležnja, i još na vezanje preko nekih kopči. Užas. Kad snijeg

udje u cipelu a ostaneš na snijegu zbog društva cijelo popodne...

Tek u 4. osnovne dobila sam hlače - helanke - neznam da li to itko zna

kakve su, ali za mene su bile najljepše i to još u naranđastoj boji

i 1. kožne čizmice do pola listova, a unutra krzno. Crne a bijelo krzno.

Ma nešto divno, predivno,toplo, to nikad neću zaboraviti a i to da mi ih je

tata kupio, a mama hlače, za rođendan.

A kako sam se tek pravila važna kad sam ih obukla 1.dan u školu.

Idem sva važna, ujutro, hladno, a snijeg škripi pod mojim nogama,

a meni toplo i na nogama i oko srca.

Danas djeca ni ne znaju kako su sretni zbog zimske odjeće koju imaju

i to mogu birati boju, marku, materijal i što ti ja znam što već i ni ne igraju

se toliko vani koliko smo se mi igrali. Više sjede za kompjuterom

i surfaju........

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.