Brrr što je hladno.......
Jutros je kod nas negdje oko 10 sati bilo - 15 iako je ujutro bilo - 8,
ali kako se sunce pojavljivalo tako se temperatura spuštala.
Drveće je sve bilo bijelo od inja a ledenice su visile s krovova i
nisam mogla odoljeti a da ne ovjekovječim taj trenutak prirodne ljepote.
Iako u pravilu ne volim zimu ni zimske radosti, zimu kao zimu volim
gledati iz tople sobe ili na slikama zimske pejzaže.
Vjerujem da mi je ta odbojnost ostala iz djetinjstva jer u moje vrijeme
nije bilo ski-odijela, buca, vunenih hulahop čarapa.
Imali smo obične čarape sa halterima ili gumama koje su se znale usjeći
u noge i ostavile crveni trag, a pamučne trenerke ili samt hlače, vunene
rukavice koje se slijepe u dodiru sa snijegom a tek cipele su bile mislim
"prave", do gležnja, i još na vezanje preko nekih kopči. Užas. Kad snijeg
udje u cipelu a ostaneš na snijegu zbog društva cijelo popodne...
Tek u 4. osnovne dobila sam hlače - helanke - neznam da li to itko zna
kakve su, ali za mene su bile najljepše i to još u naranđastoj boji
i 1. kožne čizmice do pola listova, a unutra krzno. Crne a bijelo krzno.
Ma nešto divno, predivno,toplo, to nikad neću zaboraviti a i to da mi ih je
tata kupio, a mama hlače, za rođendan.
A kako sam se tek pravila važna kad sam ih obukla 1.dan u školu.
Idem sva važna, ujutro, hladno, a snijeg škripi pod mojim nogama,
a meni toplo i na nogama i oko srca.
Danas djeca ni ne znaju kako su sretni zbog zimske odjeće koju imaju
i to mogu birati boju, marku, materijal i što ti ja znam što već i ni ne igraju
se toliko vani koliko smo se mi igrali. Više sjede za kompjuterom
i surfaju........
Post je objavljen 04.01.2008. u 20:31 sati.