Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.

Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.





Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi

Nakon što je 2006. iznenadio Dubrovnik svojom sjajnom izložbom, Jan Fabre i ove godine poziva posjetitelje na isto mjesto kako bi predstavio svoj opus nazvan Le temps emprunté (ili Posuđeno vrijeme). To ne bi bilo nimalo neobično da se ne radi o jednom od najkontroverznijih umjetnika današnjice. Ovoga puta, s njime dolazi i predstava koju malotko odobrava a kojoj je i sâm naslov, Orgije tolerancije, uznemirujuć. No, kako o Dubrovačkim ljetnim igrama možete slušati na svakom koraku, Velika očekivanja, kao i mnogo puta do sada, posvetit će se manje poznatoj - ali nipošto manje vrijednoj - izložbi koja se do 23. kolovoza održava u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik nekoliko koraka izvan same gradske jezgre, u impozantnoj Palači Banac.

Jan Fabre je ujedno skulptor, crtač, pisac, koreograf, scenograf, operni i kazališni redatelj, tvorac instalacija, ali i izumitelj. Ova belgijski umjetnik sudjelovao je na četiri Bijenala u Veneciji, a do danas je ostao jedini živući autor koji je imao samostalnu izložbu u pariškom Louvreu. Rođen je 1958. godine u Antwerpenu, a završio studij na Institutu za dekorativnu umjetnost i na Kraljevskoj likovnoj akademiji u istome gradu.


Na početku ove izložbe dočekuje vas model Fabreovog idealnog kazališta. Ta maketa prikazuje građevinu koja bi bila najpogodnija za njegove predstave. Ono što je posebno u tomu su samo četiri sjedala u redu, što naznačuje kako si gledatelj sam može odabrati iz koje će udaljenosti gledati predstavu, jer Fabre u svojim komadima ispituje same granice psihičke, ali i fizičke izdržljivosti. Svaki dio predstave je pomno isplaniran, a sve vodi kaosu u kojem se dešava lom unutarnje svijesti. Obrađuje teme ljubavi, požude, rituala, nasilja i ljepote – svega onoga o čemu je u svakodnevnom životu ionako teško pričati – pokušavajući to prikazati pokretima, zvukovima i slikama koje bi u gledatelju izazvale osjećaj koji on traži.


Crteži i makete na koje kasnije tijekom izložbe gledatelj može naići prikazuju detaljne zamisli scenskoga dijela. Posebno su važni crteži i skice za komad Je suis sang, jer oni prikazuju samu srž zamisli, početak i iskonsko stvaralaštvo Jana Fabrea. Fotografije Maloua Swinnena na prvome katu galerije prikazuju početak, statičke aktove glumaca u predstavama, da bi se sve kasnije dinamiziralo u fotografijama Roberta Mapplethorpea ili pak Helmuta Newtona. Točno dvanaest fotografa je uhvatilo svojim objektivom ono najvažnije iz Fabreovih kazališnih djela.

Iz popratnih tektstova koji se javljaju tijekom izložbe možemo pročitati: Moj se teatar vraća izvorima tragedije koja je usidrena u dionizijskim ritualima, tamo gdje ekstaza i želja susreću zakon i razum. Preko katarze, gledatelj se suočava s tamnim poglavljima povijesti ljudskog roda. Trpi ekstremne boli i strahove. U suočavanju s tom patnjom on se iskupljuje. U svojim predstavama istražujem slične mehanizme. Napadam publiku frontalno, putujem s njom. Pokazujem joj potisnute ili zaboravljene slike čovječanstva. Izazivam osjećaje želje, nasilja i snova. Moj teatar postaje neka vrsta kuge, kako je to opisao Artaud. Nastojim ogoliti do kosti ono esencijalno u tragediji. Patnja omogućuje glumcima i publici da "vidi svjetlost" ili u najmanju ruku da "nauči" nešto. Moj teatar je obred mentalne higijene i pročišćenja. On uzrokuje proces promjene. Moji komadi osciliraju između slobode i determinizma. Svoje glumce i plesače nazivam "ratnicima ljepote" koji su sposobni preuzeti rizik u sklopu jedne predstave. Mogu pasti ili pobijediti. Kad prijeđu granice vlastite prirode, postižu jedno drugo stanje bivanja. – Jan Fabre tijekom intervjua s Hansom Ulrichom Obristom 2005. godine


Koliko je ova izložba posebna, morat ćete sami provjeriti, a ukoliko idete u Umjetničku galeriju Dubrovnik, nikako se nemojte ustručavati pitati iznimno ljubazno i upućeno osoblje o detaljima postava, kao što nikako ne smijete zaboraviti pogledati vrhunski uređenu Palaču Banac, na kojoj su radili arhitekti Lavoslav Horvat i Harold Bilinić po uzoru na dubrovačke ljetnikovce i vile, ali i svima poznat Ivan Meštrović, čije su neke skulpture izložene na impozantnim terasama ove palače.

Boris Dundović