28. ožujka, to jest u subotu, to jest jučer je u Tvornici održan koncert "Live u živo" Darka Rundeka i Cargo Orkestra kojim su promovirali novi album "Live u Domu omladine". Rundek obožavatelj (ja) morao je biti tamo. Rundek obožavatelj (ja) je bio tamo. Rundek obožavatelj (ja) u istome je uživao. Doduše, ruku na srce, mogućnost da se Rundekovom vjernom slušatelju (meni) koncert ne svidi kretala se u rasponu od malene do nikakve, ponajprije zbog najave da će citiram - "svirati starije materijale iz svoje bogate karijere" - kraj citata. A što to konkretno znači, dame i gospodo? Značilo je i Haustorove stvari, ali i pjesme s recentnijih albuma, kao što su "Ruke" i "Mhm A-Ha Oh Yeah Da-Da", ali i neke druge zanimljive trenutke poput "Ljubav se ne trži" u Rundekovoj izvedbi, ukratko - izlet kroz cijelo stvaralaštvo. Usput budi rečeno, Darko Rundek i Tvornica imaju dugu povijest jer je upravo u toj dvorani Rundek održavao svoje antologijske koncerte.


Razmišljam o tome jel da ovo sve postavim da zvuči novinarski objektivno pa da navedem popis izvedenih pjesama kojeg se ne sjećam, ali bih ga možda i mogla posložiti u glavi i govorim o tome kakva je sama glazba ili da vam bezobrazno i bezobzirno samo podastrem (osim oduševljenja samom glazbom) triviju koja je cijelu stvar učinila tako šarmantnom. Odluka: dobit ćete malo i jednoga i drugoga, ići po sredini uvijek je najsigurnije, a u ovom bi slučaju izostaviti ijedno od toga bilo naprosto... šteta.


Započeli su "Enom", što je naravno naišlo na opće oduševljenje i odobravanje publike, uslijedili su hitovi poput "Apokalipsa", "Ruku", "Puta u sumrak", "Slick Senorite", "Makeda" i drugih, vjerojatno ne tim redoslijedom, ali oprostit ćete mi tu malu neprofesionalnost, morala sam istodobrno iskustveno poimati toliko mnogo stvari da će mi se dojmovi vjerojatno još neko vrijeme slijegati. Osim samog Rundeka, moram napomenuti da su me oborili s nogu Emmanuel Ferraz (trombon) ne samo sviračkim nego i plesnim sposobnostima (zanemarit ćemo to da se lingvist u meni divi tome kako je dobro svladao hrvatski), Igor Pavlica (truba) koji može pričati/pjevati brže nego itko koga sam dosad vidjela te Isabel i violina, sasvim neobičan je i lijep doživljaj i vidjeti taj način sviranja uživo, a ne samo čuti zvuk na snimci. Svi su naravno bili odlični, svatko pojednačno i kao tim, no ako moram nekoga izdvojiti (a uvijek se to mora, htjeli-ne htjeli), izdvajam gore navedene jer će mi zasigurno dugo ostati u sjećanju.


Na bis su, kako je uobičajeno, izlazili dva puta, a publika nije ostala uskraćena za svoje želje, poput "Šejna" ili "Šala od svile". Ono zbog čega je ovaj koncert bio poseban bilo je druženje s Rundekom i orkestrom koje je bilo organizirano nakon koncerta. Druženje s fanovima i potpisivanje albuma bilo je nažalost nešto što su neki propustili jer su se prepustili čaganju na Azru, Bajagu, Prljavce i druge budući da ih je koncert bacio u toliko dobro plesno raspoloženje da se nisu mogli suzdržati. Aha, obećala sam vam i triviju... Pa nadala sam se "Šalu od svile" i s tom mišlju u glavi ogrnula vrat svojim šalom od svile i čekala i čekala i dočekala pjesmu tek na drugom bisu. Što je bio idealan kraj koncerta, barem za mene.
Zato što ja moram prigovoriti, uvijek i svemu, moram reći da sam ostala uskraćena za svoje favorite poput "Helge" ili "La comedie des sens", priznajem da sam se naročito nadala "Helgi" i uživo doživljenom stihu "It was a long time ago when I was first in Berlin", ali nema veze to samo znači da Rundek, Cargo i ja imamo još neriješenih poslova i da ću morati i dalje hodati na koncerte dok ju ne čujem uživo. A teško će mi past...

Ukupna ocjena 8/10.

Pjevušeći "Bi' mogo da mogu", pozdravlja vas darksoul!

Fotografije: darksoul

Katkad je potrebno zaviriti izvan Zagreba i uvjeriti se kako on nije jedino središte kulturnog svijeta, a tomu je dokaz i prekjučer postavljena izložba Lea Novosela, nazvana "Koncept vremena". Smještenu u Oroslavju, na drugi kat Orolanda u Ulici Milana Prpića, nije ju teško pronaći. A jednom kada dođete, shvatite da je ova izložba uistinu više od samoga puta van grada.

Kadar iz filma, fotografirao Krunoslav Jandras

Ušavši u glavnu prostoriju izložbe, prvo što doživite je njezin prostor, velika prostranost, veoma smirujuć ambijent. Možda je to i zato što ovaj umjetnik čeka da se te rupe radom popune, da se pojave neki novi izazovi. Zatim, počinjete kružiti i primjećivati, redom: skulpture, projekcije, slike, fotografije, članke, kalupe za cipele - sve su to djelići njegove sadašnjosti, prošlosti, ali i onoga što je on s vremenom sakupio. Glavni dio su projekcije, oko pet filmova od kojih se dva uvijek iznova puštaju u glavnoj prostoriji, a tri u maloj udobnoj projekcijskoj, gdje možete pratiti raznorazne priče i sudbine, od kojih je vjerojatno najdojmljivija ona glavnoga lika iz filma "Pianissimo".

Neki od tih filmova prikazivat će se na skorašnjoj Reviji amaterskog filma, u Kinu Grič, od 29. ožujka do 4. travnja, pa ukoliko ne stignete u Oroslavje, svakako posjetite RAF.

Leo Novosel na otvorenju svoje izložbe, fotografirao: Krunoslav Jandras

Samo otvorenje izložbe bilo je fantastično, gotovo mistično. Magla koja je izranjala iz bijelih cijevi, piramide koje su svijetlile u mraku, i skladna glazba didgeridooa Dubravka Lapainea koja je savršeno pratila film u pozadini, samo su neki od efekata kojima je Leo sa svojom ekipom postigao divljenje posjetitelja.

Didgeridoo Dubravka Lapainea, fotografirao Krunoslav Jandras

Ovo je prva izložba Lea Novosela, a nadamo se kako će ih u skoroj budućnosti biti više, jer što je najbolja inspiracija za stvaranje, ako nije izložba poput ove?

B. D.

S obzirom da ovih dana frankofonija vlada gradom, a ja sam po definiciji mali francuzist, dužnost mi je skrenuti vam pažnju na određena kulturna zbivanja. Program Dana frankofonije je bogat i šaren, ali zadržat ću se na najpristupačnijem aspektu. Filmovi!

U kinu Tuškanac u Zagrebu od 25. do 28. ožujka možete pogledati pregršt filmića na francuskom jeziku. Ne očekujte klasike- s Truffautom i Goddardom ste se imali šansu družiti pred koji mjesec; ovi su filmovi uglavnom novijeg datuma i relativno nepoznati široj publici. Savršena prilika za širenje cinematičnih horizonata.

Prilažem nekoliko foršpana, čisto da okvirno vidite što možete očekivati:


Loša vjera




Posvađane sestre




Dom




Filmovi će, za razliku od foršpana, imati titlove.

Za slučaj da vas je hrpa likova koja razglaba nerazumnom brzinom u gornjim videićima ostavila malko zbunjenima, kompletan raspored sa sadržajima filmova i terminima prikazivanja možete pogledati ovdje.



DsK

U organizaciji Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture "URK", od 24. do 28. ožujka će se održati Human Rights Film Festival. Šestu godinu za redom će promovirati otvorenost, multikulturalnost, toleranciju i slobodu izbora.


Igrani i dokumentarni filmovi dvadesetak svjetski poznatih redatelja prikazivat će se u zagrebačkom kinu "Europa", a program festivala će pratiti i riječko "Art-kino Croatia". Festival će otvoriti igrani film "Il Divo" talijanskog scenarista i režisera Paola Sorrentina, u kojem je prikazao politički i životni put ozloglašenog premijera Italije, Giulia Andreottija.

Gost festivala je izraelski redatelj Eyal Sivan, jedan od najcjenjenijih političkih dokumentarista u današnje vrijeme. Bit će prikazana tri njegova filma, a sudjelovat će i u raspravi o aktualnim događajima u Gazi s profesorom Žarkom Puhovskim.

Zadnji dan festivala obilježit će čak osam sati dug film "Melankolija" filipinskog redatelja Lava Diaza u kojemu se razrađuje tema patnje i "duha vremena" u kojem se globalno društvo nalazi.

Ulaz na sve projekcije HRFF-a je besplatan. humanrightsfestival.org


Lugh

U današnje vrijeme, razvojem usluga pohrane video zapisa na internetu, poput dobro poznatih YouTube-a i Vimea, otvara se čitav niz mogućnosti koji dopušta modernim umjetnicima da se izraze i predstave svijetu na nove načine. Urbana kultura ovog stoljeća krenula je u neovisnom, indie pravcu i jedino što iskače kao pravilo je - biti svoj.

Romain Colin iz Smashing Magazina je napravio svoj popis kratkih inspirativnih filmova. Kako on navodi, filmovi su nastali da zamijene umjetnikovu mapu, portfelj kojim bi se oni predstavili. Svaki video je skladan skup vještina: glume, režiranja, fotografije, animacije, smisla za posebne efekte i, na kraju, samu obradu nastalog materijala.


Prvi na njegovom popisu je "London" Davida Huberta iz Kanade. U opisu filma piše: "Kada sam ranije ove godine bio u Londonu, stvarno sam htio napraviti video koji ga prikazuje, ali uz sebe nisam imao kameru. Umjesto toga sam snimio više od 3000 slika i sabrao ih u manje od dvije minute."




Slično napravljen film je i "Fireplays" Jona Thomasa. Kroz eksperimentiranje s uklapanjem fotografija u video s odličnom glazbenom podlogom MGMT-a, na svoj način stvara ugođaj vatrometa koji je karakterističan za američki Dan nezavisnosti kada je navedeni uradak i nastao.




Ako još uvijek postoji dijete u vama, oduševit ćete se gledajući "Animals" kreativne skupine koja nosi ime Minilogue. Kombiniranjem jednostavne animacije i jednostavnih video zapisa nastao je ovaj zabavan video.




"A Short Love Story in Stop Motion" Carlosa Lascanoa je klasična sanjarska priča ispričana na još jedan način.




Ostatak filmova pogledajte ovdje, a slobodno navedite i koji novi video mimo ovog popisa koji vas je inspirirao na bilo koji način.

Do slijedećeg posta, puno pozdrava
Lugh

Danas je završio 5. ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnog filma u Zagrebu. Od 54 dokumentarna filma, publika i čak četiri žirija izabrali su najbolji iz međunarodnog i regionalnog programa. Iako je dosta filmova koji su sudjelovali na ZagrebDoxu nezavisno producirano, što je vrlo uočljivo, mnogi od njih su bez problema postigli najvažniji cilj - prenijeti poruku. Publika se kroz filmove suočavala s neobičnim situacijama, poistovjećivala se sa smionim ljudima, a malotko se nije zatekao zamišljen.


Ono što je nama zapelo za oko je dokumentarni film koji nosi naslov "Bajne vile" redatelja Marka Jeftića. Film govori o životu u centru za gerontološka istraživanja u Beogradu gdje glavna protagonistica Meri Galevska u čast svom preminulom suprugu osniva glazbeni sekstet s kojim u svojoj 85. godini kreće na glazbenu turneju. Film donosi i uvid u živote članica seksteta, muke i probleme koji tlače osobe njihove dobi i načine na koji ispunjavaju vrijeme, a sve kroz idealnu dozu simpatičnog humora.

Drugi film koji je ostavio više nego pozitivan dojam je priča "Sretna zemlja" Gorana Devića. Nosi priču o putovanju dva autobusa; jedan ide u Bleiburg, a drugi u Titovo rodno mjesto Kumrovec. Iako je tematika obrađena previše puta, zanimljivo je vidjeti koliko je ideologija iz doba Drugog svjetskog rata koja je još uvijek prisutna kod starijih ljudi zapravo besmislena. Komičan prikaz putovanja oba autobusa prisiljava publiku da događaje u sebi komentiraju i smiju se kaotičnosti nastalih situacija.


Još jedan dokumentarni film vrijedan pažnje bio je "Gledaj na život kroz moje oči" redateljice Marije Dzidzeve. Kroz lik majke petero djece upoznajemo kulturu izoliranog albanskog stanovništva u selu Studeničani u Makedoniji u kojem živi oko 18 000 većinom slabo obrazovanih i siromašnih ljudi. Također je to i priča o jednoj tradicionalnoj islamskoj zajednici u kojoj vjera igra najveću ulogu.

Opširan program najznačajnijeg dokumentarnog festivala u Hrvatskoj nije ostavio nikoga nezadovoljnim. Za projekcije se tražilo mjesto više, te se često gledalište proširilo na sam pod ispred platna. Teško je zamisliti da se ovakav događaj može nadmašiti i nestrpljivo iščekujemo šesti ZagrebDox slijedeće godine.

Lugh