blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
01.03.2009., nedjelja
5. ZagrebDox, iz gledališta na pod
Danas je završio 5. ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnog filma u Zagrebu. Od 54 dokumentarna filma, publika i čak četiri žirija izabrali su najbolji iz međunarodnog i regionalnog programa. Iako je dosta filmova koji su sudjelovali na ZagrebDoxu nezavisno producirano, što je vrlo uočljivo, mnogi od njih su bez problema postigli najvažniji cilj - prenijeti poruku. Publika se kroz filmove suočavala s neobičnim situacijama, poistovjećivala se sa smionim ljudima, a malotko se nije zatekao zamišljen.


Ono što je nama zapelo za oko je dokumentarni film koji nosi naslov "Bajne vile" redatelja Marka Jeftića. Film govori o životu u centru za gerontološka istraživanja u Beogradu gdje glavna protagonistica Meri Galevska u čast svom preminulom suprugu osniva glazbeni sekstet s kojim u svojoj 85. godini kreće na glazbenu turneju. Film donosi i uvid u živote članica seksteta, muke i probleme koji tlače osobe njihove dobi i načine na koji ispunjavaju vrijeme, a sve kroz idealnu dozu simpatičnog humora.

Drugi film koji je ostavio više nego pozitivan dojam je priča "Sretna zemlja" Gorana Devića. Nosi priču o putovanju dva autobusa; jedan ide u Bleiburg, a drugi u Titovo rodno mjesto Kumrovec. Iako je tematika obrađena previše puta, zanimljivo je vidjeti koliko je ideologija iz doba Drugog svjetskog rata koja je još uvijek prisutna kod starijih ljudi zapravo besmislena. Komičan prikaz putovanja oba autobusa prisiljava publiku da događaje u sebi komentiraju i smiju se kaotičnosti nastalih situacija.


Još jedan dokumentarni film vrijedan pažnje bio je "Gledaj na život kroz moje oči" redateljice Marije Dzidzeve. Kroz lik majke petero djece upoznajemo kulturu izoliranog albanskog stanovništva u selu Studeničani u Makedoniji u kojem živi oko 18 000 većinom slabo obrazovanih i siromašnih ljudi. Također je to i priča o jednoj tradicionalnoj islamskoj zajednici u kojoj vjera igra najveću ulogu.

Opširan program najznačajnijeg dokumentarnog festivala u Hrvatskoj nije ostavio nikoga nezadovoljnim. Za projekcije se tražilo mjesto više, te se često gledalište proširilo na sam pod ispred platna. Teško je zamisliti da se ovakav događaj može nadmašiti i nestrpljivo iščekujemo šesti ZagrebDox slijedeće godine.

Lugh
komentari (2) :: ispis :: link :: 22:50

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
01.03.2009., nedjelja
5. ZagrebDox, iz gledališta na pod
Danas je završio 5. ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnog filma u Zagrebu. Od 54 dokumentarna filma, publika i čak četiri žirija izabrali su najbolji iz međunarodnog i regionalnog programa. Iako je dosta filmova koji su sudjelovali na ZagrebDoxu nezavisno producirano, što je vrlo uočljivo, mnogi od njih su bez problema postigli najvažniji cilj - prenijeti poruku. Publika se kroz filmove suočavala s neobičnim situacijama, poistovjećivala se sa smionim ljudima, a malotko se nije zatekao zamišljen.


Ono što je nama zapelo za oko je dokumentarni film koji nosi naslov "Bajne vile" redatelja Marka Jeftića. Film govori o životu u centru za gerontološka istraživanja u Beogradu gdje glavna protagonistica Meri Galevska u čast svom preminulom suprugu osniva glazbeni sekstet s kojim u svojoj 85. godini kreće na glazbenu turneju. Film donosi i uvid u živote članica seksteta, muke i probleme koji tlače osobe njihove dobi i načine na koji ispunjavaju vrijeme, a sve kroz idealnu dozu simpatičnog humora.

Drugi film koji je ostavio više nego pozitivan dojam je priča "Sretna zemlja" Gorana Devića. Nosi priču o putovanju dva autobusa; jedan ide u Bleiburg, a drugi u Titovo rodno mjesto Kumrovec. Iako je tematika obrađena previše puta, zanimljivo je vidjeti koliko je ideologija iz doba Drugog svjetskog rata koja je još uvijek prisutna kod starijih ljudi zapravo besmislena. Komičan prikaz putovanja oba autobusa prisiljava publiku da događaje u sebi komentiraju i smiju se kaotičnosti nastalih situacija.


Još jedan dokumentarni film vrijedan pažnje bio je "Gledaj na život kroz moje oči" redateljice Marije Dzidzeve. Kroz lik majke petero djece upoznajemo kulturu izoliranog albanskog stanovništva u selu Studeničani u Makedoniji u kojem živi oko 18 000 većinom slabo obrazovanih i siromašnih ljudi. Također je to i priča o jednoj tradicionalnoj islamskoj zajednici u kojoj vjera igra najveću ulogu.

Opširan program najznačajnijeg dokumentarnog festivala u Hrvatskoj nije ostavio nikoga nezadovoljnim. Za projekcije se tražilo mjesto više, te se često gledalište proširilo na sam pod ispred platna. Teško je zamisliti da se ovakav događaj može nadmašiti i nestrpljivo iščekujemo šesti ZagrebDox slijedeće godine.

Lugh
komentari (2) :: ispis :: link :: 22:50

<< Arhiva >>