blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
07.02.2009., subota
Do posljednjeg crteža
Do posljednjeg crteža izložba je animacije i crteža koju možete pogledati ukoliko se zateknete u Rijeci do petnaestog veljače. Svratite u Muzej moderne i suvremene umjetnosti koji se nalalazi na adresi Dolac 1, dakle odmah preko puta hotela Bonavie (žao mi je što moram spominjati hotel u ovom postu, ali pola moga razreda nije znalo gdje se nalazi MMSU u iako je naša škola otprilike trideset metara udaljena od njega).

-.-

Uglavnom. Vraćam se gdje sam stala.

U animaciju se ne razumijem. Crtiće sam prestala gledati kada sam krenula u više razrede osnovne škole i ne znam o njima više od prosječnog osmogodišnjaka.
Unatoč mojem (ne)znanju, izložba mi se jako svidjela.

Na njoj sudjeluju: Igor Ćorić (Srbija), Paul Driessen (Nizozemska / Kanada), Thomas Hicks (Velika Britanija), Elizabeth Hobbs (Velika Britanija), Andreas Hykade (Njemačka), Igor Kovalyov (Ukrajina), Simone Massi (Italija), Izibene Ońederra (Španjolska), Priit Pärn (Estonija), Michaela Pavlátová i Vratislav Hlavatý (Republika Češka), Daniel Šuljić (Hrvatska), J. J. Villard (SAD), Atsushi Wada (Japan) i Koji Yamamura (Japan).

MILCH, Igor Kovalyov

Na brošuri piše da te animirane filmove inače prikazuju samo na renomiranim svjetskim festivalima, a ukoliko ste imali sreće, možda ste na dio njih naišli na lanjskom Animafestu u Zagrebu.
Svi filmovi su recentijeg datuma (najstariji je 3 gospođice Paula Driessena iz 1998. godine), a neki od njih bili su nominirani za prestižne nagrade, među kojima je i Oscar.
Sumnjam da će vam se svidjeti baš svaki, ali u mnoštvu prikazanih filmova čiji su se autori inspirirali komedijama, erotskim fantazijama, raznim književnim predlošcima (bajke, Charles Bukowski, Franz Kafka…), te glazbenim podlogama (klasika, punk, suvremena glazba), zasigurno ćete pronaći barem jednog kojeg ćete pogledati još jednom.

Meni je najdraži The Runt (Kržljavi) njemačkog autora Andreasa Hykadea.
Radnja je jednostavna.
Dječak živi na farmi sa svojim ocem i ujakom. Oni uzgajaju i ubijaju zečeve.
Jednoga dana na njihovu farmu stigne kržljavi, plavi zec. Dječak ga želi zadržati. Ujak se slaže, ali kaže dječaku da će ga onda on sam morati ubiti nakon nekoliko godina. Dječak pristaje. Vrijeme prolazi. Dječak je zavolio zeca, ali došao je dan kada ga mora ubiti...

THE RUNT, Andreas Hykade

Iza naizgled jednostavne radnje krije se mnogo toga: promišljanje o ritualima, odgovornosti, gubljenju one djetinje nevinosti i ulasku u svijet odraslih koji je sve samo ne lijep i šaren, te o onom najvažnijem – smrti.

Više o radu Andreasa Hykadea možete pronaći ovdje.
Tople preporuke. :)


P.S. Ovo je stoti post na Velikim očekivanjima!
Baš mi je drago što sam ga ja napisala. :P

moooi
komentari (5) :: ispis :: link :: 01:55

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
07.02.2009., subota
Do posljednjeg crteža
Do posljednjeg crteža izložba je animacije i crteža koju možete pogledati ukoliko se zateknete u Rijeci do petnaestog veljače. Svratite u Muzej moderne i suvremene umjetnosti koji se nalalazi na adresi Dolac 1, dakle odmah preko puta hotela Bonavie (žao mi je što moram spominjati hotel u ovom postu, ali pola moga razreda nije znalo gdje se nalazi MMSU u iako je naša škola otprilike trideset metara udaljena od njega).

-.-

Uglavnom. Vraćam se gdje sam stala.

U animaciju se ne razumijem. Crtiće sam prestala gledati kada sam krenula u više razrede osnovne škole i ne znam o njima više od prosječnog osmogodišnjaka.
Unatoč mojem (ne)znanju, izložba mi se jako svidjela.

Na njoj sudjeluju: Igor Ćorić (Srbija), Paul Driessen (Nizozemska / Kanada), Thomas Hicks (Velika Britanija), Elizabeth Hobbs (Velika Britanija), Andreas Hykade (Njemačka), Igor Kovalyov (Ukrajina), Simone Massi (Italija), Izibene Ońederra (Španjolska), Priit Pärn (Estonija), Michaela Pavlátová i Vratislav Hlavatý (Republika Češka), Daniel Šuljić (Hrvatska), J. J. Villard (SAD), Atsushi Wada (Japan) i Koji Yamamura (Japan).

MILCH, Igor Kovalyov

Na brošuri piše da te animirane filmove inače prikazuju samo na renomiranim svjetskim festivalima, a ukoliko ste imali sreće, možda ste na dio njih naišli na lanjskom Animafestu u Zagrebu.
Svi filmovi su recentijeg datuma (najstariji je 3 gospođice Paula Driessena iz 1998. godine), a neki od njih bili su nominirani za prestižne nagrade, među kojima je i Oscar.
Sumnjam da će vam se svidjeti baš svaki, ali u mnoštvu prikazanih filmova čiji su se autori inspirirali komedijama, erotskim fantazijama, raznim književnim predlošcima (bajke, Charles Bukowski, Franz Kafka…), te glazbenim podlogama (klasika, punk, suvremena glazba), zasigurno ćete pronaći barem jednog kojeg ćete pogledati još jednom.

Meni je najdraži The Runt (Kržljavi) njemačkog autora Andreasa Hykadea.
Radnja je jednostavna.
Dječak živi na farmi sa svojim ocem i ujakom. Oni uzgajaju i ubijaju zečeve.
Jednoga dana na njihovu farmu stigne kržljavi, plavi zec. Dječak ga želi zadržati. Ujak se slaže, ali kaže dječaku da će ga onda on sam morati ubiti nakon nekoliko godina. Dječak pristaje. Vrijeme prolazi. Dječak je zavolio zeca, ali došao je dan kada ga mora ubiti...

THE RUNT, Andreas Hykade

Iza naizgled jednostavne radnje krije se mnogo toga: promišljanje o ritualima, odgovornosti, gubljenju one djetinje nevinosti i ulasku u svijet odraslih koji je sve samo ne lijep i šaren, te o onom najvažnijem – smrti.

Više o radu Andreasa Hykadea možete pronaći ovdje.
Tople preporuke. :)


P.S. Ovo je stoti post na Velikim očekivanjima!
Baš mi je drago što sam ga ja napisala. :P

moooi
komentari (5) :: ispis :: link :: 01:55

<< Arhiva >>