blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
22.05.2008., četvrtak
"Brak iz računa" u Kerempuhu

Kazalište Kerempuh u posljednje vrijeme nije imalo previše predstava klasičnih autora, ali čini se kako ruski dramatičari ovoga puta nisu zaobišli niti ovaj ansambl glumaca. U režiji Dražena Ferenščine, Kerempuh je odlučio publici ponuditi "Brak iz računa" A. P. Čehova. Glumci koje smo imali priliku vidjeti na televiziji u "Nad lipom 35", unijeli su svoj humor i u Čehovljeve likove, portretirajući ih tako dobro, da gledatelja ponekad prožmu trnci (pogotovo u trenucima kada se mlatara puškom po pozornici, i kada se ona uperi u publiku, jer svi znamo da rekviziti u Čehovljevim dramama uvijek moraju biti iskorišteni). Pomoćnik redatelja bio je Marko Juraga, scenograf Miljenko Sekulić, a kostimografkinja Mirjana Zagorec. Moram priznati kako su napravili dobar posao. A predstava ne bi bila niti upola toliko dobra da nije glazbe Mate Marišića, te glazbenika koji su ju izvodili.


Priča započinje Njuhinovim (Vlatko Dulić), koji izlazi na pozornicu i pokušava održati predavanje o štetnosti duhana, iako su mu prsti već posmeđili od ovisnosti istime. Zatim se prisjeća kako je Lomov (Edo Vujić) jednom davno prosio ruku Natalije Stjepanovnu (Elizabeta Kukić) od njenog oca Čubukova (Zvonimir Zoričić). Danas, pak, treba se ponovno udati njihova kći (Linda Begonja), nakon što joj je umro suprug, a usred njenog "žalovanja" dolazi Smirnov (Dušan Bućan), koji ju zaprosi kako bi dobio natrag novac koji je njenom pokojnom suprugu bio posudio. I kako samo Rusi znaju, ovaj zaplet se treba rasplesti, a kako drugačije negoli na svadbi. U predstavi također glume i već s Kerempuhom povezivani Robert Ugrina i Hrvoje Kečkeš.


Kada gledate današnje televizijske sapunice, ponekad se čini kao da su neki glumci stvoreni izričito za kazalište, a ne za televiziju. Naime, ovdje se dogodio suprotan slučaj, i to je jedina zamjerka predstavi. Vjerojatno je samo publika naviknuta vidjeti ih na malim ekranima, radije negoli uživo. A volim misliti kako se i način glume ponešto razlikuje...

No, općenito, predstavu vrijedi pogledati, ponajprije zato što je to Čehov, kojega imamo u prijevodu Vladimira Gerića prilike pogledati u samom centru Zagreba.

B. D.
komentari (5) :: ispis :: link :: 12:26

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
22.05.2008., četvrtak
"Brak iz računa" u Kerempuhu

Kazalište Kerempuh u posljednje vrijeme nije imalo previše predstava klasičnih autora, ali čini se kako ruski dramatičari ovoga puta nisu zaobišli niti ovaj ansambl glumaca. U režiji Dražena Ferenščine, Kerempuh je odlučio publici ponuditi "Brak iz računa" A. P. Čehova. Glumci koje smo imali priliku vidjeti na televiziji u "Nad lipom 35", unijeli su svoj humor i u Čehovljeve likove, portretirajući ih tako dobro, da gledatelja ponekad prožmu trnci (pogotovo u trenucima kada se mlatara puškom po pozornici, i kada se ona uperi u publiku, jer svi znamo da rekviziti u Čehovljevim dramama uvijek moraju biti iskorišteni). Pomoćnik redatelja bio je Marko Juraga, scenograf Miljenko Sekulić, a kostimografkinja Mirjana Zagorec. Moram priznati kako su napravili dobar posao. A predstava ne bi bila niti upola toliko dobra da nije glazbe Mate Marišića, te glazbenika koji su ju izvodili.


Priča započinje Njuhinovim (Vlatko Dulić), koji izlazi na pozornicu i pokušava održati predavanje o štetnosti duhana, iako su mu prsti već posmeđili od ovisnosti istime. Zatim se prisjeća kako je Lomov (Edo Vujić) jednom davno prosio ruku Natalije Stjepanovnu (Elizabeta Kukić) od njenog oca Čubukova (Zvonimir Zoričić). Danas, pak, treba se ponovno udati njihova kći (Linda Begonja), nakon što joj je umro suprug, a usred njenog "žalovanja" dolazi Smirnov (Dušan Bućan), koji ju zaprosi kako bi dobio natrag novac koji je njenom pokojnom suprugu bio posudio. I kako samo Rusi znaju, ovaj zaplet se treba rasplesti, a kako drugačije negoli na svadbi. U predstavi također glume i već s Kerempuhom povezivani Robert Ugrina i Hrvoje Kečkeš.


Kada gledate današnje televizijske sapunice, ponekad se čini kao da su neki glumci stvoreni izričito za kazalište, a ne za televiziju. Naime, ovdje se dogodio suprotan slučaj, i to je jedina zamjerka predstavi. Vjerojatno je samo publika naviknuta vidjeti ih na malim ekranima, radije negoli uživo. A volim misliti kako se i način glume ponešto razlikuje...

No, općenito, predstavu vrijedi pogledati, ponajprije zato što je to Čehov, kojega imamo u prijevodu Vladimira Gerića prilike pogledati u samom centru Zagreba.

B. D.
komentari (5) :: ispis :: link :: 12:26

<< Arhiva >>