Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.

Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.





Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi

Mika Kaurismäki

U sklopu ciklusa filmova Mike Kaurismäkija, koji se do kraja travnja prikazuju u kinu Tuškanac, održano je na Filozofskom fakultetu predavanje o suvremenom finskom filmu i braći Kaurismäki. Na nagovor darksoul, otišla sam na to predavanje i nije mi žao. Održao ga je filmolog Boris Vidović koji već dugo živi u Finskoj i radi kao arhivist u finskom Nacionalnom audiovizualnom arhivu, član Finskog društva teoretičara filma i honorarni predavač na Helsinškom sveučilištu. Baš prava osoba za tu temu.

Pošto jako volim filmove Akija Kaurismäkija, a ovih dana sam pogledala tri filma njegovog brata Mike, meni je najzanimljivi bio dio predavanja koji se odnosio na njihovo stvaralaštvo, kako zajedničko tako i pojedinačno.


Aki Kaurismäki

Iz razdoblja zajedničkog rada na Tuškancu ovih dana mogli smo vidjeti dva filma – Lažljivca, Mikin diplomski rad za koji je scenarij napisao i glavnu ulogu odigrao Aki te Bezvrijedni, njihov prvi dugometražni igrani film.

Nakon razilaska posvetili su se drukčijim projektima. Mika je skloniji eksperimentiranju i uglavnom snima glazbene i dokumentarne filmove dok Aki ostaje vjeran sebi i dalje snima igrane filmove.

Čistom igrom slučajnosti nam se posrećilo pa smo na Tuškancu imali priliku vidjeti Mikin najnoviji film Sonic Mirror koji još nije prikazan ni u Finskoj. To je impresivan dokumentarac kroz koji nas vodi poznat bubnjar i kompozitor Billy Cobhan. Priča je to o glazbi, o Brazilu, o magičnoj moći bubnjeva čiji zvuk prodire i kroz autizam.

Saznala sam , također, da Finci njhove filmove smatraju dosadnim i da imaju vrlo malu gledanost. Najveće iznenađenje bio mi je podatak da je Akijev film Lenjingradski kauboji idu u Ameriku, koji mu je donio svjetsku slavu, u Finskoj gledalo samo 26 000 ljudi dok je recimo u Njemačkoj bio jako popularan. Izuzetak je samo film Čovjek bez prošlosti koji je postigao veću gledanost zahvaljujući Grand Prixu osvojenom 2002. u Cannesu. Eto, Fincima kao i nama draži su holivudski filmovi.

Ako imate vremena i volje, navratite kojiput na Tuškanac jer ciklus traje do 28. travnja
i donesite svoj sud o filmovima Mike Kaurismäkija, a ja živim u nadi da će uskoro biti ponovljen ciklus Akijevih filmova pa da odgledam i one filmove koje sam iz raznih razloga morala propustiti prošle godine.

Pozdrav svima od gostujuće novinarke Ziki! :-)