Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.

Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.





Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi

Oni koji pripadaju stalnoj kazališnoj publici znaju da je gledati predstavu u maloj dvorani kazališta ZeKaeM (mislim da se zove Polančec, dok je velika Istra) užitak mjerljiv s malo toga na zagrebačkoj sceni. Na sceni Polančec bila je postavljena i predstava Draga Elena Sergejevna, koja na moju veliku žalost više nije na repertoaru, inače bih ju gledala i treći put, sasvim sigurno. Ako to ikada u budućnosti zamijetite na rasporedu predstava, ne časite ni časa.


No predmet ovog osvrta nije Draga Elena Sergejevna, već nova predstava redatelja Dine Mustafića pod naslovom Noć pjeva pjesme svoje. Doduše, najnovija je bila kada sam ju gledala, ali je zbog obrazovnih obveza između vremena gledanja i vremena pisanja ovog osvrta nažalost nastao prevelik vremenski diskontinuum.
Riječ je o komadu norveškog dramaturga Jona Fossea koji tematizira bračnu rutinu, depresiju i frustraciju. Da rezimiram fabulu: novopečeni roditelji zašli su u bračnu krizu uzrokovanu njegovom depresijom. On je višestruko propali spisatelj koji pati od depresije zbog koje ne može izaći iz kuće niti podnijeti ikakve posjete, a ona je premlada da bi ostatak života pročamila samo s njim i djetetom u tom stanu koji se za nju svakim danom sve više pretvara u zatvor. Dok se on austistički zatvara u svoj svijet, ona pronalazi ljubavnika.
U ovoj predstavi imena likova, ili naznake mjesta i vremena radnje jednostavno ne postoje, jer su univerzalno ljudski. Između dva glavna lika stvoren je jaz koji se ne može premostiti niti primarnim oblikom ljudske kognitivne djelatnosti - jezikom, niti dodirom, niti osjećajima. Kao lajtmotiv javljaju se letargija i depresija, problem modernog čovjeka. Djelom dominira i otuđenje, od sebe, od bračnog druga, od života na koji je čovjek naviknut. S tim je depresivnim tonom usklađena i scenografija, koja je, kao što to uvijek u ZeKaeMu biva, odrađena usitinu vrhunski. ZeKaeM uvijek ima neobično kreativna rješenja što se postavljanja scene tiče, a ono što se melankoliku poput mene iznimno sviđa je to što se često na sceni često nađe prostora i rješenja za prikaz kiše, koja postaje šlag na torti trule i učmale atmosfere.
Glavne uloge tumače Nina Violić i Frano Mašković, a u sporednim se ulogama pojavljuju Doris Šarić-Kukuljica kao svekrva, Damir Šaban kao svekar te Danijel Ljuboja kao ljubavnik Basti.

Do slijedećeg čitanja, vaša darksoul