Osluškujem tihe kapi kiše koje mi pjevaju svoju sonatu...
Vjerujte mi, predivna je.
Nemam vam što više napisati.
Osjetite veličanstvenost,
osjetite radost u srcu gledajući kristalne kapi
kako nečujno padaju,
nestaju pretvarajući se u mrlju bistre vode...
Jeste li osjetili to?
Otiđite do prozora i oslušnite
njihovi prvu, ali i posljednju sonatu.
Nema ih više... Nestale su.
Podarile su nam nešto za sva vremena.
Veselu, sjetnu, tužnu, ljubavnu sonatu
koja nosi baš Tvoje ime...
I? Što čekaš?
Divi se kiši i pokloni joj se...
|