Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Učim živjeti.Za sada samo preživljavam!
Ja sam Iva.Djevojčica 21.stoljeća.
Ovo je moja predstava.Ja sam glavna glumica.
Publika je uvijek dobro došla..=)
Iva je 15-godišnja djevojčica.
Najveća joj je želja nikada ne odrasti.
Dane provodi u gimnaziji,i to matematičkoj.
Voli putovanja.I sav novac bi ulozila u to.Posebno Afriku.
Voli ljeto i sve što ide uz to.More,sladoledi,koncerti i picigin.
Uvijek je okružena ljudima.Oni je vesele,ljute ali su joj potrebni.
Svoj dan ne može zamisliti bez novina i cappucina.
Posljednju kunu dala bih za cappucino od vanilije.To je njena droga.
Vječiti je optimist.Ali je u stvari veliki pesimist.
Rijetko je tužna,ali je zato često živčana jer je ljudi ne shvaćaju.
Svoje dane provodi na Msn-u,netu i po blogovima.
Trenira rukomet.I u zadnje vrijeme joj je Balic bas simpa..=)
Ona voli svoju sobu.Tamo ima jedno oko.
Na njemu piše da ju gleda.
Čini se strašno,ali je zapravo miroljubivo.Rijetko izlazi iz svog čumeza jer se tamo osjeća najbolje.
Ponekad piše pjesme.Ne voli kada publika to čita.I dobije sjede kad vidi da mama ronda po papirima.
Nema smisla za likovni i nije sretna zbog toga=(...
Njezin svijet je zapravo šareno smetlište i to se njoj sviđa.
Ne voli mamine maze i ljude koji misle da su jedini na svijetu.
Kad ju netko iznevjeri nema povratka.
Nikada nije zaljubljena.nema savršenoga za nju.
Obožava povijest i arheologiju.
To želi studirati.
Još je malena,ali je zapravo jako odrasla..=)
Ne čuje se sa čardaka
pjesma stara, pjesma laka
otkad tebe nema kraj mene.
"...Halid Beslic..."
Daleko je kuća moja
Dalek mi je put do nje
Već su prošle godine
Pa me zovu uspomene
"...Miroslav Škoro..."
Sretan sam što osjećam
da nisam kao drugi
ne zatupljuju me medijima
u podsmijehu sam prvi
"...Azra..."
Svijetu je sveg sveg svega dosta
on čeka svog gosta
a duša se trudi svaka
da ima svog junaka
"...Bijelo Dugme"
I nije lako bit
I svetica i kurba
Sve po potribi
Kako se namisti
U taj čas
"..Gibonni..."
Lijepo, lijepo neopisivo
Ljubit' je oči crne
Oči crne s juga
Neka, neka traje beskrajno
Trenutak ovaj
Dok nad nama sija duga
"...Jura Stublić.."
Ja san ćaćin grdelin
peto dite, prvi sin
u čelo me je jubija
bilin vinon me je krstija
kad me s dlana pustija
visoko san poletija
u daleki i tuđi svit.
"..Dalmatino..."
Da je put do tvojih vrata
Prasina od suhog zlata
To mi sada vise nista ne znaci
Jer kad ispod oka kisa krene
Tu odavno nece biti mene.
"...Dalmatino..."
Such a lonely day
Should be banned
It's a day that I can't stand.
"...Sistem of a down..."
My Daddy was workin' nine to five
When my Momma was havin' me
By the time I was half alive
They knew what I was gonna be
I left school and grew my hair
They didn't understand
They wanted me to be respected as
A doctor or a lawyer man
(But I had other plans)
"..AC/DC..."
U svom crnom kaputu sa bolovima u stomaku i osjećajem da će mi glava puči ulazim kroz velika staklena vrata u smrdljivu čekaonicu drage mi doktorice.
Dolazim do tete u plavom,a ona me odmah obasipa pitanjima o didi,baki tati i naravno njihovom bolesnom stanju.
Potom me upita sjećam li se kad su oni ljetovali kod nas pa kako su me ona i moja baka vodale po trgovinama s igračkama.
Oh teta,teta davno sam ja prerasla ljetne shoopinge igračaka sada idem na ljetna tulumarenja.
Dala mi je karton koji bi trebao biti bijel ali u ovih 14 godina kao da je požutio.
Rekla mi je da sačekam.Da vidimo od čega sam sve bolovala.nesvjestica,bronhitis,kozice,upala pluća,raznorazne gripe...Veliki dosje.
*Ulazim u ordinaciju...
"Oho mlada uzdanica obitelji Cindrić,pa nije valjda da ste Vi bolesni.Nisam vas dugo vidjela.Kako ste?"-moja simpatična doktorica,btw plavuša,obasula me raznim putanjima.
"Kad nebi bilo bolava u stomaku,trodnevnih glavobolja i ko zna kakvih simptoma gripe bila bih odlično"-sve što sam rekla bila je istina.
"Kakav diplomatski odgovor.Hoces li i ti mila u političare kao tvoj dida?"-morala je postaviti to pitanje.Nije da nisam razmišljala o tome,ali biti iste profesije kao on značilo bi OPET biti ista on.
"Eh,nisam ja te sreće da se pare ljepe na mene.Jer da jesam nebih jutros zicala mamu 10 kuna za kavu".
"Još si djete,ali vidjet cemo za par godina kad nam budes državu vodila.Ista si svoj dida imas tu karizmu.Ali on je nažalost prerano odustao."
Jedva sam ju posjetila da sam došla da mi prepise neki lijek.
Zahvalila sam se i izašla iz ambulante.
Uzimam mobitel u ruke,zaista nemam snage hodati pješke do kuće.A naša bus veza još nije u funkciji postojanja.
Okrenem tatu.
Kaže zauzet je.Na sastanku.Neka se snadem.I onda se čude kada danas mlade djevojke siluju,maltretiraju.kako i en kad roditelji ne dodu po njih.Salim se,naravno.U pomoć uvijek uskoči Željo.
Pokupio me je na kolodvoru.
"Sta je mala bolescina,ha?Ajde ne azajebavaj časti me tom kavom ja radim pa nemam od koga zicat"-eh taj moj ujo,uvijek smo svorc i da ga jebes nemoze drugacije.
"I di me vodis na jutarnji cappucino?"-u tom trenutku zapravo me nista drugo nije ni zanimalo.
Popili smo taj cappucino kod bake.Bio je fin.Baka zna najbolje napraviti.
Onda me je odbacio kući.
I sada ležim u svom krevetu s grčevima u stomaku i nadom da ću se što prije vratiti u školske klupe.
Jer ni cappucino nije cappucino kad te poslije ne očekuje slatka muka...
Sve vas pozdravlja Vaša Iva...=)
