Marketing
U svom crnom kaputu sa bolovima u stomaku i osjećajem da će mi glava puči ulazim kroz velika staklena vrata u smrdljivu čekaonicu drage mi doktorice.
Dolazim do tete u plavom,a ona me odmah obasipa pitanjima o didi,baki tati i naravno njihovom bolesnom stanju.
Potom me upita sjećam li se kad su oni ljetovali kod nas pa kako su me ona i moja baka vodale po trgovinama s igračkama.
Oh teta,teta davno sam ja prerasla ljetne shoopinge igračaka sada idem na ljetna tulumarenja.
Dala mi je karton koji bi trebao biti bijel ali u ovih 14 godina kao da je požutio.
Rekla mi je da sačekam.Da vidimo od čega sam sve bolovala.nesvjestica,bronhitis,kozice,upala pluća,raznorazne gripe...Veliki dosje.
*Ulazim u ordinaciju...
"Oho mlada uzdanica obitelji Cindrić,pa nije valjda da ste Vi bolesni.Nisam vas dugo vidjela.Kako ste?"-moja simpatična doktorica,btw plavuša,obasula me raznim putanjima.
"Kad nebi bilo bolava u stomaku,trodnevnih glavobolja i ko zna kakvih simptoma gripe bila bih odlično"-sve što sam rekla bila je istina.
"Kakav diplomatski odgovor.Hoces li i ti mila u političare kao tvoj dida?"-morala je postaviti to pitanje.Nije da nisam razmišljala o tome,ali biti iste profesije kao on značilo bi OPET biti ista on.
"Eh,nisam ja te sreće da se pare ljepe na mene.Jer da jesam nebih jutros zicala mamu 10 kuna za kavu".
"Još si djete,ali vidjet cemo za par godina kad nam budes državu vodila.Ista si svoj dida imas tu karizmu.Ali on je nažalost prerano odustao."
Jedva sam ju posjetila da sam došla da mi prepise neki lijek.
Zahvalila sam se i izašla iz ambulante.
Uzimam mobitel u ruke,zaista nemam snage hodati pješke do kuće.A naša bus veza još nije u funkciji postojanja.
Okrenem tatu.
Kaže zauzet je.Na sastanku.Neka se snadem.I onda se čude kada danas mlade djevojke siluju,maltretiraju.kako i en kad roditelji ne dodu po njih.Salim se,naravno.U pomoć uvijek uskoči Željo.
Pokupio me je na kolodvoru.
"Sta je mala bolescina,ha?Ajde ne azajebavaj časti me tom kavom ja radim pa nemam od koga zicat"-eh taj moj ujo,uvijek smo svorc i da ga jebes nemoze drugacije.
"I di me vodis na jutarnji cappucino?"-u tom trenutku zapravo me nista drugo nije ni zanimalo.
Popili smo taj cappucino kod bake.Bio je fin.Baka zna najbolje napraviti.
Onda me je odbacio kući.
I sada ležim u svom krevetu s grčevima u stomaku i nadom da ću se što prije vratiti u školske klupe.
Jer ni cappucino nije cappucino kad te poslije ne očekuje slatka muka...
Sve vas pozdravlja Vaša Iva...=)
Post je objavljen 27.02.2008. u 11:12 sati.