subota, 27.09.2014.
Pilaeus – Cyprid Marsh 1.
Screenshot_15
Vrlo vjerojatno nismo ni mogli ikada slutili na kakvu cemo se avanturu upustiti. Naravno u ovome mraku u kojem smo se nalazili nismo mogli procjeniti da li su price vezane za ovu sumu uistinu tocne. I tako dok smo besciljno lutali kroz sumu umor i dobra kapljica ucinili su svoje. Odlucili smo se za maleni predah. U sred sume u mrklome mraku mislili smo da smo odabrali pravo mjesto za odmor.
Drvo ispred kojeg je bio nekakav potok svojim zuborom jednostavno nas je uspavao. U svojim snovima vrtio sam san koji nikako nije vec nocima izlazio iz moje glave.
Sanjao sam da bjezim, da sam sam i da trcim kroz sumu. Trceci kroz sumu u glavi bi mi odzvanjao urlik… ne znam kako bi opisao taj zvuk. Zvuk koji odzvanja po svuda, koji bi jednostavno ledio krv u kostima. Odjednom nasao bi se na vrhu planine i gledao bi u ponor, zvuk bi postajao toliko jasan i glasan da bi me svaki put najezio. Sjecam se da se sa te planine vidio nekakav grad, obasjan suncevom svjetloscu. Nisam mogao zamisliti da jedan takav miran i predivan gradic sa ove visine moze biti ikako ugrozen i tada…. tada bi zacuo prasak, lomljavu i sljedeceg trenutka padao sam sa iste te planine…
Johny, Johny alooo….
Probudio me JJ. Cujes li ti to? Koje zapitao sam? Ovo pucketanje … pokusao sam ostati pribran i osluskivao sam da li cu ista cuti… nista … ali nije bilo ni Zvonzija. Mislio sam da Zvonzi zbija salu na nas racun pa sam to spomenuo i JJu koji se odmah slozio da nema sto drugo biti. Nase iscekivanje Zvonzija pretvorilo se u tisinu i strah je napravio svoje. Pitao sam JJa koliko smo dugo spavali na sto mi nije mogao dati odgovor obzirom da je u sumi i dalje bio mrkli mrak. Iako smo oboje pusaci najfinijeg Daloon’s-ovog duhana bili smo osudjeni na mrak. Kisa koja je padala toliko je nakvasila sve oko nas da jednostavno nismo mogli pronaci nista toliko suho da potpalimo vatricu ili slozimo nekakvu vrstu baklje. Ono sto smo vidjeli oko sebe nije nam davalo nikakvu vrstu pozitive u nasim glavama. Toliki boravak u tami pomogao je nasim ocima da vide nesto vise nego li je to normalno. Sva okolina poprimila je svoj oblik.
Iako naizgled....
OSTATAK PROCITAJTE PRITISKOM NA OVAJ TEKST
Oznake: Cyprid, fantasy, free, Marsh, roman
subota, 22.03.2014.
Pilaeus – Kivid’s Rest - 1 dio Fantasy Romana
Moje ime je Johny i zivim na kontinentu po imenu Pilaeus. Mjesto u kojem ja zivim zajedno sa svojim prijateljima JJom i Zvonzijem zove se Kivid’s Rest. Malo selo u kojem zivi 300tinjak ljudi ali vrlo prometno mjesto. Nase malo selo zove se jos i prekretnica za odmor. Svojih 30ak godina uvijek sam se pitao zasto ga tako zovu. Mozda je razlog tome sto je nase selo poznato po dobroj trgovini. Stariji ljudi stalno su govorili da svi putevi vode u Kivid. Nikad nisam vjerovao u to iako je broj ljudi koji prolaze kroz nase selo svakog dana bio oko 100tinjak.
Iako je prica vec krenula bio bi red da Vas upoznam prije svega sa svojim prijateljima ali i samnom. Ja sam bio sin trgovca i jednostavno naslusao sam se prica od raznih prolaznika namjernika te sam mastao o tome da jednog dana okusim zivot pustolova. 30ak godina zivio sam pod ocevim krovom, sluzio hrabre pustolove i radio trgovine koje me je otac naucio. Igrom slucaja brat je puno stariji od mene i prosao je nas kontinent uzduz i poprijeko (ako mu je za vjerovati) i naganjao je drevne zmajeve. Svakim svojim dolaskom ucio me kako se barata sa macem. Svojim odlaskom adao bi mi zadatak koji sam ja morao vjezati i koji sam morao usavrsiti dok on ne dodje. Obecao mi je da ce me odvesti na slijedeci put, u slijedecu lovinu, u slijedecu avanturu. Na zalost ovim odlaskom jednostavno se nije vratio i jedne veceri dok smo ispijali pivu u taverni rekao sam Zvonziju i Jju da idem u potragu za svojim bratom. Onako pijani Zvonzi i JJ jednostavno su pristali na avanturu za koju nismo ni znali da ce nam se izdesavati.
Vjerojatno bi bilo u redu kad bi predstravio Zvonzija i JJa. Dva moja najbolja frenda. Zvonzi je u ovoj taverni bio i kuhan i pecen. Sad sigurno mislite da je Zvonzi bio alkoholicar. Nije bio daleko od toga ali on i njegov brat Baddaku vodili su ovu tavernu dok im nije bilo oca. Otac Puxi cesto je zavrsavao za stolom sa nekim od svojih prijatelja iz proslih zivota pa su braca morala odradjivati njegov posao.
Pitate li se tko je bio JJ? Dovoljno je reci da je JJ bio sin odlicnog stolara. Njegove rukotvorine krasile su cijelo nase malo selo. Gotovo svi prozori i vrata u nasem malom selu bili su njegovih ruku djelo.
Svako od nas je imao neku boljku, tihu patnju rekli bi zlobnici . Ja sam volio tj zelio nekakvu pustolovinu. Slusajuci price brata te svih putnika koji su trgovali kroz trgovinu moga oca imao sam tu tzv tihu patnju za nekakvom akcijom. Zvonzi je spas pronalazio slijedeci svog oca kroz barske stolice i dobru kapljicu vina i pive. JJ je bio nesto drugo. Godine rada sa ocem na njemu su ostavile dubok trag isklesanog tjela radeci teske poslove u sumi i kod kuce. On je svoju tihu patnju imao u obaranju ruke. Gorio je za zeljom da obara ruke i na taj nacin pokaze da je najjaci covjek u selu.
Sjedeci tako u Puxijevoj taverni u nju su krocili nekakvi viztezi ili nesto u tom stilu. Dosli su na veceru i usput se namjerili na tri mladica (ja, Zvonzi i JJ) dobacujuci razne uvredljive doskocice. Naravno JJ nije mogao trpiti takva dobacivanja pa je ponudio tom razbahacenom dripcu (kako ga je nazvao) da se okusa u obaranju ruku. Sjeli su jedan ispred drugoga i narucili pice. Ulozili svako po „kesu“ srebrnjaka i poceli sa verbalnim provokacijama. Taj tzv. Vitez ponudio je igru na 3 dobivene dok je JJ odvratio ma moze i 5. Tim nastupom uvrijedio je doticnu licnost i odlucio da se igra na jednu ali pod uvijetom da se eksira krigla pive koja stoji ispred svakog racunajuci na to da smo nas 3 vec vidno bili pijani i smatrao je da je to lagan pljen.
ZA OSTATAK KLIK NA OVAJ TEKST
Oznake: fantasy, roman, zabavno, privatno, ideja
