Moje ime je Johny i zivim na kontinentu po imenu Pilaeus. Mjesto u kojem ja zivim zajedno sa svojim prijateljima JJom i Zvonzijem zove se Kivid’s Rest. Malo selo u kojem zivi 300tinjak ljudi ali vrlo prometno mjesto. Nase malo selo zove se jos i prekretnica za odmor. Svojih 30ak godina uvijek sam se pitao zasto ga tako zovu. Mozda je razlog tome sto je nase selo poznato po dobroj trgovini. Stariji ljudi stalno su govorili da svi putevi vode u Kivid. Nikad nisam vjerovao u to iako je broj ljudi koji prolaze kroz nase selo svakog dana bio oko 100tinjak.
Iako je prica vec krenula bio bi red da Vas upoznam prije svega sa svojim prijateljima ali i samnom. Ja sam bio sin trgovca i jednostavno naslusao sam se prica od raznih prolaznika namjernika te sam mastao o tome da jednog dana okusim zivot pustolova. 30ak godina zivio sam pod ocevim krovom, sluzio hrabre pustolove i radio trgovine koje me je otac naucio. Igrom slucaja brat je puno stariji od mene i prosao je nas kontinent uzduz i poprijeko (ako mu je za vjerovati) i naganjao je drevne zmajeve. Svakim svojim dolaskom ucio me kako se barata sa macem. Svojim odlaskom adao bi mi zadatak koji sam ja morao vjezati i koji sam morao usavrsiti dok on ne dodje. Obecao mi je da ce me odvesti na slijedeci put, u slijedecu lovinu, u slijedecu avanturu. Na zalost ovim odlaskom jednostavno se nije vratio i jedne veceri dok smo ispijali pivu u taverni rekao sam Zvonziju i Jju da idem u potragu za svojim bratom. Onako pijani Zvonzi i JJ jednostavno su pristali na avanturu za koju nismo ni znali da ce nam se izdesavati.
Vjerojatno bi bilo u redu kad bi predstravio Zvonzija i JJa. Dva moja najbolja frenda. Zvonzi je u ovoj taverni bio i kuhan i pecen. Sad sigurno mislite da je Zvonzi bio alkoholicar. Nije bio daleko od toga ali on i njegov brat Baddaku vodili su ovu tavernu dok im nije bilo oca. Otac Puxi cesto je zavrsavao za stolom sa nekim od svojih prijatelja iz proslih zivota pa su braca morala odradjivati njegov posao.
Pitate li se tko je bio JJ? Dovoljno je reci da je JJ bio sin odlicnog stolara. Njegove rukotvorine krasile su cijelo nase malo selo. Gotovo svi prozori i vrata u nasem malom selu bili su njegovih ruku djelo.
Svako od nas je imao neku boljku, tihu patnju rekli bi zlobnici . Ja sam volio tj zelio nekakvu pustolovinu. Slusajuci price brata te svih putnika koji su trgovali kroz trgovinu moga oca imao sam tu tzv tihu patnju za nekakvom akcijom. Zvonzi je spas pronalazio slijedeci svog oca kroz barske stolice i dobru kapljicu vina i pive. JJ je bio nesto drugo. Godine rada sa ocem na njemu su ostavile dubok trag isklesanog tjela radeci teske poslove u sumi i kod kuce. On je svoju tihu patnju imao u obaranju ruke. Gorio je za zeljom da obara ruke i na taj nacin pokaze da je najjaci covjek u selu.
Sjedeci tako u Puxijevoj taverni u nju su krocili nekakvi viztezi ili nesto u tom stilu. Dosli su na veceru i usput se namjerili na tri mladica (ja, Zvonzi i JJ) dobacujuci razne uvredljive doskocice. Naravno JJ nije mogao trpiti takva dobacivanja pa je ponudio tom razbahacenom dripcu (kako ga je nazvao) da se okusa u obaranju ruku. Sjeli su jedan ispred drugoga i narucili pice. Ulozili svako po „kesu“ srebrnjaka i poceli sa verbalnim provokacijama. Taj tzv. Vitez ponudio je igru na 3 dobivene dok je JJ odvratio ma moze i 5. Tim nastupom uvrijedio je doticnu licnost i odlucio da se igra na jednu ali pod uvijetom da se eksira krigla pive koja stoji ispred svakog racunajuci na to da smo nas 3 vec vidno bili pijani i smatrao je da je to lagan pljen.