GRAD KOJI SE VOLI: RIJEČANI SANIRAJU POSLJEDICE REKORDNE KIŠE I POPLAVE
[ # ]

RIJEKA

Nevrijeme se smiruje, štete će biti sanirane, na žalost zauvijek je nestao jedan ljudski život

Popularni Grad koji teče noćas je bio i grad koji – funkcionira. Iako uz sve kataklizmičke prizore ovakva izjava može djelovati i kao ironija, baš suprotno. Vatrogasci su se opet pokazali, što i danas čine, kao istinski heroji, policija je dala sve od sebe kako bi na potopljenim prometnicama omogućila komunikaciju hitnih službi, silno su se trudili i vozači Autotroleja, nisu se štedjeli ni novinari, ali u vodi do koljena u središtu grada, u poplavljenom Art kvartu, noćas je stajao i gradonačelnik Marko Filipović. Gradu i vatrogascima odmah su se stavili na raspolaganje i pripadnici Armade, ne birajući gdje će, što će i do kada morati raditi. U punom je pogonu bila i dogradonačelnica Sandra Krpan koja je odmah noćas organizirala jutrošnju nastavu, odnosno izvidom štete u Riječkoj joj gimnaziji i odgodila. Rijeka je noćas naprosto bila – grad koji se voli. I ako išta može biti utjehom kad se sile prirode, koje istina sami besramnim ponašanjem prema klimi stalno provociramo, poigraju s našom imovinom i životima, onda su to ljudska solidarnost i povezanost.

Nevrijeme se smiruje, štete će biti sanirane, na žalost zauvijek je nestao jedan ljudski život zbog čega izražavam sućut obitelji, no hoće li nam za “obični” život koji, nadamo se uskoro, dolazi ostati barem dio te – noćašnje empatije? Rijeka je neslavni rekorder po količini oborina koje su pale u 24 sata tijekom proteklog velikog kišnog nevremena. U vremenu od 8 sati 29. rujna do 8 sati 30. rujna, dakle tijekom 24 sata, u Rijeci je palo 288 litara kiše po četvornom metru, najviše u jednom danu od kada postoje mjerenja. – Ovo je ekstremna poplava, obilna kiša. Od početka ovog tjedna nalazimo se pod utjecajem jugozapadnog strujanja i obilnih je oborina bilo i proteklih dana, iako ne toliko puno kao u srijedu navečer. Točnije, više od pedeset litara kiše po četvornom metru zabilježila je barem jedna mjerna postaja u 24 sata u proteklim danima. Prema podacima mjerenja na glavnom meteorološkoj postaji DHMZ-a u četvrtak 29. rujna u 8 sati izmjeren je novi rekord u dnevnoj količini oborine! I to ne samo rujanski, nego apsolutni rekord! Čak 287,5 mm ili litara po četvornome metru! Na riječkoj meteopostaji nikada do sada nije izmjerena veća dnevna količina oborine – od 8 sati jučer do 8 sati danas. Dosadašnji rekord bio je 248,9 mm, izmjeren 30. rujna 2013. godine. Što se količina kiše na širem području tiče, u Crnom lugu pala je 161 litra, na Kukuljanovu 106 litara, a u Delnicama 94 litre tijekom posljednja 24 sata.…. izvor: novi list

29.09.2022. ...15:17 [ Komentari (1) ] Isprintaj

DVD MALI MIHALJEVEC PREZENTIRAO RAD VATROGASACA MALIŠANIMA IZ DV-a ŽIBEKI U BREZJU
[ # ]

MALI MIHALJEVEC


Članovi DVD-a Mali Mihaljevec Vedran Kovačić, Karmen Klobučarić, Nikola Babić i Renato Novak danas su mališanima iz DV Žibeki u Brezju prezentirali rad vatrogasaca te ih darivali prigodnim poklonima. Mališani iz skupina Srčeka i Balončići bili su oduševljeni, a posebno su bili obradovani dok im je bio prikazan rad drona, što je nova oprema u DVD-u Mali Mihaljevec. Na kraju prezentacije darivali su ih voćem, loptama, te bilježnicama i flomasterima. Nakon DV-a Žibeki krenuli su s istim motivom i u vrtić Jurovska pčelica u Lopatincu.…. izvor: međimurske novine

28.09.2022. ...16:00 [ Komentari (0) ] Isprintaj

OVI NA VLASTI NE ZNAJU GDJE IM JE GLAVA, A GDJE REP!
[ # ]

SAMOBOR
Piše: Robert Škiljan

Željko Koščica, predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Samobora>Na sjednici smo razriješili Krunoslava Zniku kao predstavnika Grada, koji je bio i predsjednik Vijeća, a na njegovo mjesto Grad je predložio Marija Bertinu iz Zagreba. Kako u materijalima za sjednicu nismo dobili i životopis dotičnoga, tek nakon pretrage na internetu vidio sam da taj čovjek nema nijednog dana provedenog u vatrogastvu na bilo koji način, a kao predstavnik Grada Samobora ni ne živi u Samoboru. Osim toga, uz njegovo ime vežu se i brojni problemi, barem koliko je dostupno po informacijama na internetu.


Vatrogastvo u Samoboru ima više od stoljeća dugu tradiciju. Nositelj je, ne samo društvenog života u svojim zajednicama, već je i temeljni dio civilne zaštite, jer su vatrogasci prvi na terenu kada prijeti bilo kakva opasnost za stanovništvo ili društvenu imovinu. Desetljećima je gradska Vatrogasna zajednica, kao jedna od najboljih u Hrvatskoj, izuzetno dobro funkcionirala, a onda je, dolaskom na vlast "novih klinaca u kvartu", sve krenulo, najblaže rečeno, "na gore". O tome smo razgovarali s predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Samobora Željkom Koščicom.

Kada su i kako počeli problemi?
Nekih manjih problema je uvijek bilo, jer smo većim dijelom vezani uz proračun Grada pa sve ovisi i o količini sredstava koje dobivamo. K tome, vatrogastvo ne dobiva novce prema svojim željama, nego ono što propisuje i zakon. U zadnjim mandatima vlasti vatrogastvo u Samoboru se jako diglo, uloženo je jako puno sredstava, Javna vatrogasna postrojba se preselila u svoje nove prostore, Vatrogasna zajednica je dobila svoje, kupovala su se vozila i obnovljena je oprema, sve do dolaska nove garniture na vlast.

Što se to dogodilo?
Izgleda da nova vlast ne razumije i ne poznaje sustav vatrogastva i tu su počeli problemi. Najprije, dugo uopće nismo mogli doći u kontakt s gradonačelnicom i njezinim zamjenikom, da bi nakon skoro godinu dana od primopredaje vlasti morali i službeno zatražiti sastanak, o čemu postoji dokumentacija, jer je bilo krajnje vrijeme da se razgovara o stanju u vatrogastvu. Bilo bi normalno da kroz par mjeseci nakon dolaska na vlast novi gradski čelnici obave sastanke i razgovore barem sa svim većim društvima i tvrtkama koje su važne za funkcioniranje grada u cjelini. Gdje je zapelo? Naravno da bi tako trebalo biti i to smo očekivali. Prema mojim informacijama, oni su se oslonili na informacije nekih pojedinačnih vatrogasaca, koji ne predstavljaju vatrogasnu zajednicu Grada, a kasnije sam se, u jednom od razgovora uvjerio, da su oni bili potpuno krivo informirani, da ne znaju pravo stanje u vatrogastvu, a posebno ne poznaju hijerarhiju i način upravljanja unutar sustava. Jer, vatrogastvo je jedini sustav na razini države koji je odmah spreman odgovoriti u svim problematičnim situacijama, što se vidjelo i na nedavno održanoj vježbi civilne zaštite u Samoboru.

Kako tumačite taj animozitet nove vlasti prema vatrogastvu, koje godinama dobro funkcionira? Dapače, Samoborci ostalim vatrogascima u županiji često služe kao svijetli primjer organizacije, opremljenosti i osposobljenosti.
Vjerojatno zbog same politike. Sklon sam vjerovati, a potvrđeno mi je i iz, doduše, neformalnih izvora, da gradonačelnica misli kako je funkcija predsjednika vatrogasne zajednice politička, što, naravno, nije točno. Predsjednika biraju predstavnici dobrovoljnih vatrogasnih društava, dakle sami vatrogasci. I na to sam reagirao pa sam na zadnjoj redovnoj skupštini dao svoj mandat na raspolaganje. Bio sam spreman, ukoliko to članstvo želi, odstupiti, jer nikako ne želim biti bilo koja vrsta kočnice u daljnjem razvoju samoborskog vatrogastva.

Što se dogodilo?
Dogodilo se to da sam pri glasovanju dobio i veću potporu nego što sam ju imao pri redovnom izboru za predsjednika, kada sam bio i izabran na tu funkciju. To potvrđuje da među vatrogascima nema politike, jer njoj tu i nije mjesto. Svaki vatrogasac može biti član bilo koje stranke, bilo koje vjeroispovjesti ili bilo što drugo, ali u vatrogastvu je samo vatrogasac i ništa više.

No, prije par dana se dogodio novi sukob. O čemu je riječ?
U međuvremenu je bilo još nesporazuma. Na primjer, Vatrogasna zajednica, njezin predsjednik ili predstavnik, svake godine predaje Gradskom vijeću svoje izvješće, jer smo njihovi proračunski korisnici. No, ove godine, kada je ta točka bila na dnevnom redu, nismo dobili taj poziv, a gradske službe nisu znale je li poziv uopće poslan ili nije. Kako da dođem na sjednicu na koju nisam pozvan?! Zato nitko nije došao. Oni ne znaju gdje im je glava, a gdje rep. Nakon toga bila je i sjednica Vatrogasnog vijeća, na kojoj je jedna od točaka bila i promjena člana koji predstavlja Grad Samobor. Javna vatrogasna postrojba ima svoj Nadzorni odbor, odnosno Vatrogasno vijeće. To Vijeće čine tri člana – jedan je član predstavnik Grada Samobora kao osnivača, drugi član je predstavnik zaposlenika, a treći član je predstavnik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije, koje sam ja član i predstavnik u tom Vijeću. Tako smo na toj sjednici razriješili Krunoslava Zniku kao predstavnika Grada, koji je bio i predsjednik Vijeća, a na njegovo mjesto Grad je predložio Marija Bertinu iz Zagreba. Kako u materijalima za sjednicu nismo dobili i životopis dotičnoga, tek nakon pretrage na internetu vidio sam da taj čovjek nema nijednog dana provedenog u vatrogastvu na bilo koji način, a kao predstavnik Grada Samobora ni ne živi u Samoboru. Osim toga, uz njegovo ime vežu se i brojni problemi, barem koliko je dostupno po informacijama na internetu. Ja nisam sudac i baš me briga, ali smatram da takvom čovjeku, iz moralnih razloga, nije mjesto u ovom Vijeću. I, ono najvažnije, zar se u Samoboru, perjanici vatrogastva na ovom području, od svih silnih vatrogasaca ili poznavatelja vatrogastva nije mogao pronaći netko tko bi zastupao Grad?

Kako je sve završilo?
Završilo je tako da sam ja na koncu napustio sjednicu i ona je prekinuta, jer više nije bilo dovoljno glasova. Zvao sam prije toga i gradonačelnicu, s namjerom da pokušamo odraditi ostale točke, a da ovo kasnije razriješimo. Javila se telefonom tek poslije 16 sati, kada je već van svih normi bila zakazana nova sjednica, za koju sam dobio poziv 10 minuta prije početka te sjednice i kada više ni fizički na nju nisam mogao stići. Novi član je, ne znam kako, valjda nekim automatizmom, glasao i izabrali su novog predsjednika. No, u tom nastavku sjednice mijenjan je i dnevni red. Ne može se mijenjati dnevni red kada je nastavak prije započete sjednice. Sada čekam sljedeću sjednicu i verifikaciju zapisnika, a onda ću sve prijaviti nadležnim tijelima s ciljem da osporim samu sjednicu i sve odluke koje su na njoj donesene.

Zašto je to važno i o čemu sve odlučuje Vatrogasno vijeće?
Vijeće odlučuje o svemu što je važno za Javnu vatrogasnu postrojbu. Te tri osobe rukovode Javnom vatrogasnom postrojbom. To vam je isto, recimo, kao Gradsko vijeće u Gradu Samoboru.

Što kao Samoborac, dapače poznati Rudar, mislite o tom novom "ustrojstvu" Grada i dovođenja novih ljudi na čelna mjesta gradskih tvrtki i institucija?
Dovoljno je vratiti se na izbor zapovjednika JVP-a, koji je sada v.d., a za to mjesto se javio i drugi kandidat koji nije imao uvjete i o kojem, prema pravilima natječaja, uopće nije trebalo raspravljati. Radilo se o kandidatu iz Svete Nedelje, čime se i opet pokušalo dovesti nekoga izvana. Svemu u prilog ide i činjenica da se mijenja Statut Javne postrojbe na način da se umanjuje tražena stručna smjena za zapovjednika, upravo zato da se na sljedeći natječaj, koji će uskoro biti objavljen, može javiti i taj kandidat. Tu treba dodati da gradonačelnica nije poštivala članke 31. i 35. Statuta pa i nakon godinu dana natječaj nije okončan, jer se nisu stekli uvjeti, a ona, sukladno tim člancima, nije obavijestila one koji su sudjelovali u tom natječaju. Pravo gradonačelnice je da imenuje ili ne imenuje zapovjednika i to nije sporno. Sporno je njezino nepoštivanje Statuta, u kojem je propisan način na koji se to radi.

Što biste još na kraju dodali?
Ima toga više. Ono što me jako smeta je što gradski čelnici ni na jedan sastanak ne dođu u zakazano vrijeme, uvijek kasne. Ne radi se samo o nama Samoborcima, ali na te sastanke dolaze i drugi ljudi pa bude zbilja neugodno kad ih se dulje čeka, a sve uz objašnjenje da je bila neka "izvanredna" situacija. Kako će dalje biti – ne znam. Mi ćemo i opet sve odraditi, ali ja osobno neću se predati i pustiti da to tako prolazi. Tim više što nismo uključeni u izradu proračuna za iduću godinu i ne znamo hoćemo li biti uključeni za nabavku novih vozila i opreme, kao što je to bio slučaj sa zadnjim proračunom gdje nismo dobili ništa osim redovnih sredstava. Drugo, gradonačelnica se rado slikala u novom vozilu koje je Vatrogasna zajednica Grada Samobora, konačno, po prvi puta, uspjela dobiti preko Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije iz programa Vlade. Isto tako, sredstvima iz županije kupili smo novo vozilo za Vatrogasnu zajednicu, a rabljeno zapovjedno vozilo donirali smo Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Samobora, koja je svoju Ladu Nivu donirala DVD-u Grdanjci. Također, za Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Samobora nabavili smo specijalistički hidraulički alat na akumulator u visini od 66.000 kn, kao i šator duljine preko 20 metara za potrebe Vatrogasne zajednice. Sve to nabavljeno je bez sredstava iz proračuna Grada Samobora te je to značajan napredak u financijskom smislu iz drugog izvora prihoda, a ne iz Grada Samobora. Srdačan vatrogasni pozdrav: Vatru gasi - brata spasi!…. izvor: glasnik SSN

27.09.2022. ...17:00 [ Komentari (0) ] Isprintaj

VATROGASCI SE UKLJUČILI U AKCIJU POMOĆI DJECI
[ # ]

ZAGREB
Piše: Nina Francetić

Ovim putem zahvaljujem se svim članicama i članovima DVD-a , našim predivnim klincima i klincezama te njihovim roditeljima, posebno našim voditeljima Ivani i Viktoru, Patriku, gđu Ireni Kolić . Velika zahvala ide i gđi Nini Francetić iz HVZ-a sa kojom smo i dogovarali ovu akciju i koja je bez razmišljanja pristala (preporučamo se i ubuduće). .... nastavit ćemo i dalje sa Humanitarnim akcijama

Akciji pomoći bolesnoj djeci u KBC Zagreb pod nazivom „Dječji šareni ulaz“ pridružila se i Hrvatska vatrogasna zajednica u čije su ime danas pripadnici DVD-a Sveta Nedelja donirali brojne igračke, knjige i bojanke. Naime, malim pacijentima Klinike za pedijatriju koji dolaze na preglede ili se nalaze u KBC-u Rebro, šarene igračke i puna biblioteka itekako olakšavaju teške trenutke, stoga su se u ovu hvalevrijednu akciju pridružili vrtići, udruge i privatne osobe. DVD Sveta Nedelja organizirao je radionicu s pripadnicima vatrogasnog podmlatka, na čelu s voditeljicom mladeži Ivanom Režić, a u sklopu koje su prikupljene brojne igračke i knjige, a djeca su zajedno s poklonima uputila i brojne poruke podrške djeci koja su smještena u KBC-u. Hrvatska vatrogasna zajednica djeci je donirala vatrogasne bojanke i društvene igre s vatrogasnom tematikom. Sve poklone namijenjene Klinici za pedijatriju prevezli su pripadnici DVD-a Sveta Nedelja, a preuzela ih je sestra Bernardica Pračić, ujedno i inicijatorica ove humane akcije. Više na stranici …. HVZ

23.09.2022. ...13:00 [ Komentari (0) ] Isprintaj

STJEPAN DUBAC: "MOJ USPON OD 100 KATOVA U PUNOJ VATROGASNOJ SPREMI"
[ # ]

ZAGREB
Piše: Aleksandar Stajčić

Stjepan Dubac, zagrebački profesor pedagogije i sociologije te član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveta Nedelja, sudjelovat će u utrci Zagrepčanka 512, a svoj nastup posvetit će djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima te svim mladim osobama s invaliditetom


Zagreb News najavio je u prošlom broju utrku Zagrepčanka 512, koja će se održati u subotu 3. rujna. Riječ je o atletskoj utrci po stubama poslovne zgrade Zagrepčanke u kojoj se trči od prizemlja do 25. kata zgrade, ukupno 490 stepenica. Utrka je pokrenuta 2012. godine i do sada je održano osam izdanja. U zadnjem izdanju 2019. godine sudjelovalo je čak 590 natjecatelja iz nekoliko zemalja. Zanimljivost ovogodišnjeg izdanja je sudjelovanje zagrebačkog profesora pedagogije i sociologije te dobrovoljnog vatrogasca Stjepana Dubca. On je ujedno i osoba s invaliditetom, a nastupit će u najtežoj kategoriji Mega koja se sastoji od četiri uzastopna uspona, ukupno 100 katova i 1960 stuba. Dubac će trčati pod punom vatrogasnom opremom (zaštitno vatrogasno odijelo i čizme, kaciga, rukavice, maska, dišni aparat te Halligan koji služi za otvaranje vrata tj. razvaljivanje). “Rođen sam u obitelji u kojoj su oba roditelja i sestra poput mene osobe s oštećenjem sluha. Od šeste godine uključen sam u Verbotonalnu slušno-govornu terapiju u Poliklinici SUVAG (Zagreb). Pohađao sam redovnu osnovnu i srednju školu te Sveučilište u Zagrebu, stekao zvanje profesora pedagogije i sociologije i danas sam zaposlen u Poliklinici SUVAG i kao terapeut za osobe oštećena sluha i/ili govora. Istovremeno sam i dobrovoljni vatrogasac ,član DVD-a Sveta Nedjelja, speleolog, strastveni planinar, visokogorac i ono što mi je najvažnije – obiteljski čovjek, suprug i otac”, rekao je Dubac.

U okviru planinarskih aktivnosti Dubac je inicijator i voditelj Radne skupine za osobe s invaliditetom te začetnik inkluzivne inicijative “Planinarenje i penjanje za sve”. Kaže kako kroz navedene aktivnosti nastoji aktivno promicati ideju inkluzije u svakodnevnom životu čime želi sebi i drugima pokazati da invaliditet ne smije biti prepreka za ostvarenje snova. “Svoj ovogodišnji nastup na Zagrepčanki 512 u cjelini želim posvetiti djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima te svim mladim osobama s invaliditetom koje nam svakodnevno svojim primjerom pokazuju što znače hrabrost, srčanost, ustrajnost i upornost. Stoga je svaki od četiri uspona posvećen nekoj životnoj, inkluzivnoj i inspirativnoj priči koja je zaslužila da se o njoj čuje, čita, piše i govori”, rekao je Dubac. Tako prvi uspon želi posvetiti djeci s dijagnozom arthrogryposis multiplex congenita (AMC) – višestruke prirođene kontrakture zglobova. Za tu dijagnozu kaže kako je doznao sasvim slučajno, putem priče obitelji Branković iz Vinkovaca. “Njihovu sinu Tinu odmah po rođenju dijagnosticiran je AMC što je obitelj stavilo pred veliku kušnju. Nažalost, ta dijagnoza zahtijeva niz skupih operativnih zahvata u inozemnoj klinici te dugotrajnu, kompleksnu rehabilitaciju uz korištenje ortoza. Sve to je za prosječnu hrvatsku obitelj prilično veliki izdatak. Stoga je obitelj Branković odlučila izaći u javnost sa svojom pričom i time je iskazala nevjerojatnu hrabrost i odvažnost kako bi svom malom junaku omogućila sve što je potrebno za rast i razvoj. Mene se jako dojmila njihova priča, a kasnije sam se upoznao sa sličnim pričama obitelji Kursan i Jelenović čija djeca Petra i Teo također imaju dijagnozu AMC”, objasnio je Dubac.


Drugi uspon želi posvetiti svim obiteljima djece s teškoćama koje unatoč svemu inzistiraju i organiziraju uključivanje djece s teškoćama u raznovrsne sportske i općenito fizičke aktivnosti. “Jedna od takvih obitelji je obitelj Sabljić iz Velike Gorice, Petra i Goran i njihov trinaestogodišnji sin David, rođen s dijagnozom lakše mentalne retardacije uz motoričke i vidne teškoće. Inače, David je član Judo kluba za osobe s invaliditetom FUJI, aktivan planinar i ambasador inkluzivne inicijative Planinarenje i penjanje za sve”, naveo je Dubac. Treći uspon posvetit će djeci s teškoćama u razvoju s dijagnozom iz spektra autizma te obitelj Blažević koja ima petero djece, od kojih dvoje s dijagnozom iz spektra autizma, te udruzi Sjena (Udruga roditelja djece s teškoćama). “Brojne obitelji djece s teškoćama primorane su na gotovo svakodnevnu i dugotrajnu borbu s tromim i inertnim sustavom koji je, paradoksalno, formiran upravo zato da tim obiteljima pruža podršku i pomoć. Praksa, nažalost, pokazuje da se mnoge obitelji djece s teškoćama moraju pravno putem suda izboriti za ono što im je zagarantirano hrvatskim zakonima i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom”, objasnio je Dubac.

Svoj četvrti uspon posvetit će ideji izgradnje Rehabilitacijskog centra koji pokreće udruga SPIK – Sve Pod Istim Krovom. Radi se o udruzi koja okuplja obitelji i djecu s najtežim oblicima invaliditeta i potreban im je prostor u kojem će djeca dobiti sve što je potrebno za rast i razvoj. “Trenutno je situacija takva da mnoge obitelji djece s najtežim oblicima invaliditeta više vremena provedu razvozeći djecu od ustanove do ustanove, od terapije do terapije. Bilo bi znatno bolje i kvalitetnije kada bi sve što im treba imali pod istim krovom. S tom željom udruga kreće u medijsku kampanju koja osim otvaranja Rehabilitacijskog centra ima za cilj kontinuirano promicanje i provođenje aktivnosti za poboljšanje kvalitete življenja kod djece i osoba s najtežim oblicima invaliditeta”, smatra Dubac. Dodao je kako sve spomenute priče imaju puno dodirnih točaka i sve su one put prema boljem, inkluzivnijem društvu. “Za mene je inkluzija životna misija, nešto što ću podržavati i u čemu ću sudjelovati dok god budem živ. Inkluzija je neprekinuti, konstantan proces u kojem se učimo živjeti jedni s drugima. Neka nam svima ove priče budu poticajne i inspirativne, neka nas motiviraju i potaknu na humano i humanitarno djelovanje”, zaključio je Dubac.…. izvor: nacional

03.09.2022. ...09:13 [ Komentari (0) ] Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.





eXTReMe Tracker
free counters