VLADIČIN HAN

Vladica Stanković, vatrogasac iz Vladičinog Hana, poznat je u cijelom Pčinjskom okrugu kao čovjek sa stotinu ruku. On je konobar, bravar, maler, građevinar, mesar, buregdžija, planinar, speleolog... To su zanimanja od kojih je živjela njegova obitelj, a on uživao. Nikad se na jednom poslu nije duže zadržavao sve dok nije postao vatrogasac gdje je njegova nesebičnost i neustrašivost došla do punog izražaja.

- Posao vatrogasca je odgovoran, zahtjevan, morate biti spremni fizički, ali i duhovno. Ja sam vjernik, svake nedjelje idem na liturgiju u crkvu Svetog Nikole u selu Prekodolce. Posjetio sam Hilandar, obišao mnoge naše svetinje i vjerujem da mi je Bog pomogao da imam sretnu obitelj - priča Vladica, koji je mnoge ljude izvukao iz raznih nevolja. - Dogodilo se da trogodišnja djevojčica doživi fras na ulici. Njena majka je počela plakati, dijete se gušilo, a prolaznici nisu znali što uraditi. Priskočio sam u pomoć. Imao sam u ruci četku za farbanje kojom sam djevojčici uspio otvoriti usta i prstom joj izvuči jezik. Kad je počela disati, prebacili smo je u dom zdravlja. Hvala Bogu, danas je dobro i veliki smo prijatelji - priča Vladica, koji sa suprugom Editom ima kćerke Eleonoru, Anastasiju i Katarinu.

Borba za opstanak odvešće kasnije Vladicu i njegovog oca u Sibir, u grad Tarko-Sale, oko 1.500 km udaljen od Moskve, odakle su na gradilište gdje su radili putovali svakodnevno 380 kilometara. - Postavljali smo pregradne zidove od knaufa, puna tri mjeseca, a čak 20 dana temperatura je bila minus 39 stupnjeva. Kada bih završio posao, otac je morao da mi skida led sa lica i glave. Sigurno bih ostao duže u Sibiru da nisam dobio obavijest da sam primljen za vatrogasca u Hanu. Odlučio sam se vratiti i evo punih 10 godina radim posao svog života. Obučen sam i za aktivnosti Crvenog križa, naučio sam vještine iz speleologije i uživam u spuštanju u pećine - završava svoju priču Vladica Stanković.…. pročitaj više