BEOGRAD

Kada se spomene vic, u kojem srpski vatrogasaci na natjecanju pobijede kolege iz SAD i Rusije tako što starim kamionom kojem, naravno, ne rade kočnice, uleti direktno u zapaljenu zgradu, i najbrže ugase požar, većina vatrogasaca-dobrovoljaca iz dobrovoljnih vatrogasnih društava u Srbiji samo se gorko nasmije. Jer, za njih bi takav način gašenja požara, vrlo lako mogao biti i - stvarnost. Vatrogasna društva, koja okupljaju dobrovoljce, plemenite ljude različitih zanimanja koji su spremni uhvatiti se u koštac ne samo sa požarima, već i sa poplavama i svim ostalim nepogodama koje izaziva priroda, ali i ljudska nepažnja, prepuštena su - sama sebi. Dobra stvar ove priče, bar kada je riječ o Vojvodini, je taj to što se njeguje pomladak. Tako, može se reći da vatrogasna društva na sjeveru Srbije bar nisu postali "klubovi" umirovljenika. Ipak, najveći problem je što ne postoji, kako kažu stručnjaci, adekvatni zakon, koji bi regulirao njihov rad. Otuda, po pitanju financiranja prepuštena su sama sebi, ili dobroj volji lokalnih vlasti. A, kada dođe do nedaća, naravno, svi ih se sjete...

A to, koliko pomoć lokalne samouprave može biti "velika", najbolje ilustrira primjer Dobrovoljnog vatrogasnog društva "Matica" iz Zemuna, najstarijeg u Srbiji, osnovanog davne 1870. godine. Svake večeri, "Matica" na dežurstvu ima od osam do 10 ljudi, spremnih da se suoče sa nedaćama. U aktivnoj jedinici je ukupno 65 vrhunski obučenih vatrogasaca. - Od općine smo, u posljednje dvije godine, dobili toliko novca, da smo s njim, uspješno - registrirali naše vozilo - priča Hasib Babić, zapovjednik ove jedinice. - Za sve ostalo, moramo se snači sami, pa do novca dolazimo kroz razne "dodatne aktivnosti", dežurstva, osiguranja... A, koliko nam je novca, u stvari, potrebno, najbolje govori to što individualna zaštitna oprema, sa kacigom, specijalnim rukavicama i čizmama, koju nosi jedan vatrogasac, košta oko 600 eura. Babić, međutim, sa ponosom ističe da su, i pored ovakvih nedaća, vatrogasci njegove jedinice, jedni od rijetkih, koji sa kolegama - profesionalcima, sudjeluju u intervencijama. - Naravno, mi smo tu prije svega kao pomoć - kaže Babić. - I pored toga, svi naši članovi su obučeni za reagiranje u kriznim situacijama, a ispit, na kom su dokazali stupanj obučenosti, polagali su pred komisijom MUP. Babić, međutim, ističe da je velika šteta što se dobrovoljnim vatrogasnim društvima u Srbiji ne pridaje veća pažnja. Od ljudi koji su prošli kroz obuku za ponašanje u kriznim situacijama, kao što su nedavne katastrofalne poplave, šira zajednica mogla bi imati veliku korist.

- Dobrovoljni vatrogasci imaju svoja zanimanja, ali gdje god da se nađu, u tvornici, u školi, ili negdje na javnom mjestu, reagirati će u skladu sa obukom - kaže Babić. - Mogu spriječiti nesreće koje dovode do velikih šteta, a i do gubitka života. U Sloveniji, Hrvatskoj, a posebno u Češkoj i Slovačkoj, to su dobro shvatili, tako da je tamo dobrovoljni vatrogasni pokret na znatno višoj razini. Boško Pilipović, načelnik Sektora za izvanredne situacije u Novom Sadu, također, ističe da bi kroz izmjene i dopune Zakona o požarima, odnosno, kroz novi zakon o vatrogascima, trebalo definirati status vatrogasaca-dobrovoljaca, kao i rješenje za njihovo financiranje. - I pored toga, doprinos ovih ljudi, u kompletnom sistemu je jako velik - kaže Pilipović. - Mi smo, na primjer, samo iz Bačke Palanke, dobili 63 dobrovoljca, sa pumpama i ostalom neophodnom opremom, koji su bili spremni krenuti u akciju u bilo koji dio Srbije. U Sremskoj Kamenici, kada su nabujali potoci zaprjetili kućama, također su na terenu prvi bili upravo članovi dobrovoljnog vatrogasnog društva.…novosti.rs