Sveti Florijan (Cetium, danas St. Polten, Austrija, oko 250. - ?, o. 304.), kršćanski svetac i mučenik. Slavi se kao svetac zaštitnik Poljske, Linza i vatrogasaca. Ujedno se slavi i kao suzaštitnik Zagrebačke nadbiskupije. Kao mladić pridružuje se rimskoj vojsci u kojoj zahvaljujući teškom radu i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog carstva (danas dio Austrije). Tadašnji vladari, rimski carevi Dioklecijan i Maksimijan voljeli su Florijana zbog njegovih sposobnosti rješavanja problema i rada sa ljudima. Vidjeli su Florijana kao čovjeka koji se lako suočava sa teškim problemima. No u to vrijeme, Florijan je mnogo trpio zbog svoje vjere. Iako je bio časnik u vojsci, nije se držao politike "ne pitaj, ne govori", nego je otvoreno priznavao svoje kršćanstvo u to izrazito nekršćansko vrijeme.

Stoga rimski car šalje pomoćnika Aquilisa da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan, ali i da dozna zašto se Florijan ne pridržava zapovijedi. Kada se napokon Aquilius susreće sa njim, pita ga zašto odbija progoniti kršćane, na što mu Florijan odgovara "poručite caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima". Aquilius mu tada nudi napredovanje u službi i povišicu ako promijeni mišljenje, ali ga Florijan odbija. Aquilius je bio uvrijeđen te naređuje svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No Florijan mu odgovara da je pretrpio mnogo ozljeda zbog cara - zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja? Njegova hrabrost zaprepastila je Aquiliusa koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu. Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim bogovima. Pošto Florijan nije poslušao naređenja cara da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt spaljivanjem.

Aquilinusovim vojnicima predaje se kod Lorcha. Stojeći na lomači, Florijan navodno potiče rimske vojnike da zapale vatru, govoreći im "ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo". Uplašen njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i baca ga u rijeku Enns. Florijanovo tijelo kasnije je pronašla pobožna žena, te je on naposljetku dostojno pokopan. Šesto godina kasnije, negdje između 900. i 955. godine, nedaleko Florijanovog groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješta se na groblje u to mjesto Sveti Florijan, koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija). Nakon što 1138. godine papa Lucije III., odobrava zahtjev poljskog kralja Kazimira i biskupa Krakova, da se relikvije svetog Florijana pošalju u tu zemlju, Sveti Florijan postaje zaštitnik Poljske, a njegove se relikvije i danas čuvaju u crkvi u poljskom gradu Krakowu. Također Sveti Florijan se štuje i kao zaštitnik grada Linza, Gornje Austrije te vatrogasaca. Dan sv. Florijana, ujedno i dan hrvatskih vatrogasaca, obilježava se 4. svibnja.

Svim vatrogaskinjama i vatrogascima u Republici Hrvatskoj čestitamo 4. svibnja, Blagdan Svetog Florijana i Dana vatrogastva.
Dragi Bože, po zagovoru našeg zaštitnika, svetog Florijana, smiluj se dušama naših prijatelja koji su dali najveću žrtvu u obavljanju svoje dužnosti, i za sve one koji su otišli prije nas, nakon godina vjernog obavljanja njihovih dužnosti neka se sada odmaraju. Daj nam milost da se svaki dan pripremimo za naš vlastiti poziv tvojim sudom pravde. U tvoje ruke, Gospodine, ja predajem svoj duh. Kamo god me ti zoveš, ja sam spreman ići. Milostivi Oče svih ljudi, spasi nas od svake tjelesne ozljede, ako to bude Tvoja volja, ali iznad svega, pomozi nam da budemo vjerni i iskreni, pošteni i humani, požrtvovni i hrabri. Temeljem toga ne bojimo se, jer tada pripadamo Tebi i nikada se ne možemo odvojiti od tebe.
Amen.

Dear God, through the intercession of our patron, Saint Florian, have mercy on the souls of our comrades who have made the supreme sacrifice in the performance of their duty, and on all who have gone before us after years of faithful discharge of their responsibilities which now rest on ourselves. Give us Grace to prepare each day for our own summons to Thy tribunal of justice. Into Thy hands, O Lord, I commend my spirit. Withersoever Thou callest me, I am ready to go. Merciful Father of all men, save my from all bodily harm, if it be Thy will, but above all, help me to be loyal and true, respectful and honorable, obedient and valiant. Thus fortified by virtue, I shall have no fear, for I shall then belong to Thee and shall never be separated from Thee.
Amen.