SARAJEVO

U filmu Milosza Formana Hoří, má panenko (Gori, gori moja gospođice) vatrogasci organiziraju bal za predsjednika društva koji umire od raka. Jedan vatrogasac pita zna li predsjednik da ima rak. Ne  konstatiraju vatrogasci  ne zna, jer nitko neće da mu kaže istinu, ni doktor, a bogami neće ni oni. Neko postavi pitanje: Zna li čovjek koji ima rak da ima rak i ako mu to niko ne kaže?

Poštovani gosp. Čutahija,
Umjesto da se kao vatrogasac bavite suštinskim pitanjem: Zašto vatrogasci glavnog grada BiH gase požare bez kisika, bez opreme, zašto su vam kamioni za intervencije u raspadu, zašto nemate zaštitu, zašto su vam plate preniske – vi pišete o meni, dajući reklamu kakvu ne zaslužujem. Umjesto da budete moj PR, molim vas da se fokusirate na pitanje: Zašto su kroz vatrogasnu brigadu prošli milioni maraka donacija, a vi još gasite požare kao da je 19. vijek? Ko je te novce prisvojio? Ko je vašu profesiju srozao do takve mizerije?

Arhiv jeste stradao. Nikad to nisam porekla. Ali arhiv nije KOMPLETNO izgorio – a to sam rekla u intervjuu. Kompletan Arhiv nije stradao – stradao je dio Arhiva, a ja zbog toga žalim možda i više nego vi – ali i dalje mislim da, uz svu nastalu štetu, to nije razlog da se ne priključimo građankama i građanima koji traže promjene i postavljaju temeljno pitanje: Zašto i kako se neko bogati na našoj bijedi ? Najtužnija, a time i najsmješnija scena Formanovog filma je kada vatrogasci organiziraju tombolu. Ali tombola se ne može održati jer su glavne nagrade pokradene, ostao je još koji anđelčić , kolačić i knjiga. Glavni vatrogasac naređuje da se ugasi svjetlo i da oni koji su ukrali , vrate nagrade u mraku, tako da ih niko ne vidi. Svjetlo se gasi. Nastaje komešanje. A kada se svjetlo ponovo upali nema više ni anđela, ni kolačića. Sve je pokradeno.

Gori, gospodine vatrogasac, ali ovaj put, zaista gori!…. slobodna bosna