ZAGREB

Na vatrenoj su fronti za manje od pola sata. Plamen nošen jakim vjetrom zapalio je suhu travu i nisko raslinje u zadarskom zaleđu. No, nije uplašio posadu limene grdosije. Dok lete samo 2 metra iznad požarišta temperatura u usijanoj utrobi kanadera penje se do nevjerojatnih 60 stupnjeva Celzijusa. Samo rijetki mogu izdržati turbulencije i manevre koje posada izvodi - zalijetanje u dim i vatru, slijetanje na morsku površinu u punoj brzini i s više od 6.000 litara vode - povratak natrag na požarište. 'Neki bi sad cvilili da je neizdrživo, ali vrućine su svima. Taj se posao mora odraditi i mi smo tu da ga radimo. Samozatajni smo i u sjeni', opisao je svoje ljude bojnik Davor Turković, zapovjednik protupožarne eskadrile.

U težim uvjetima ovako gase i do 80 puta na dan i to na nekoliko lokacija. Jedino se posada, nakon 7 sati koliko smije biti u zraku, vraća na kratak odmor u zemuničku bazu. 'Posao je naporan, ali vrlo zanimljiv. Ne bih se nikada mogao mijenjati s nekim tko sjedi u kancelariji. To je takav posao, volim ga raditi. Stalno se nešto događa', opisuje satnik Milan Došen, zapovjednik Voda Air-tractora.
Vatrogasci na Jadranu, kopnu, ali i u susjedstvu, bez njih su gotovo bespomoćni. 'Suša je napravila pripremu za jednu katastrofalnu sezonu. Zato smo mi tu, snage su pripremljene', kaže bojnik Turković. Mnogima su atrakcija. No, oni ljeti nemaju godišnjih odmora. Na kraju požarne sezone, mršaviji su i po nekoliko kilograma. Jer, poziv u pomoć - ne smije čekati!…. dnevnik.hr