KRAPINA
Piše: Ljiljana Pavlina

Zagorju bi trebao jedan Kalinić jer on bi na svoj pomalo neurotično furiozan način uspio iskamčiti od 'nadležnih' neka nasušno nam potrebna vozila. Ne baš oklopno vozilo za županijske dužnosnike jer domaći puntari još uvijek drijemaju, ali možda bi bar za vrijedne nam vatrogasce uspio nabaviti efikasna šumska vozila kojima bi lakše do cilja. Da, Zagorci su nenamjerni piromani. Oni su opčinjeni paljenjem korova, onih oštrih, stršećih stabljika koje vire s njiva, paljenjem kućnog smeća… svega što se spaliti da. Nema tome izgleda lijeka. Uzalud se čuju upozorenja od strane policije, vatrogasaca, pa čak i župana… Nitko ih ne doživljava. Pale i dalje. Iz dvorišta se vikendom umjesto mirisa roštilja širi smrad spaljenog smeća. Ulazi nam dim u dnevne sobe, obavija cvjetne gredice, osmuđuje prostrto rublje… Neviđena opsesija duhom posrnulog naroda koji valjda u dimu koji se izvija prema nebu vidi magijski čin hlapljenja problema.

No, ako to domaće piromane i zabavlja, ne veseli ni najmanje vatrogasce koji se zbog nedostatka opreme izlažu strašnoj pogibelji. Mogla nam se tako dogoditi Strahinjčica, ali srećom u nesreći, nije ni jedan 'pao'. Brutalnom usporedbom, asocijacijom na tragediju na Kornatima, treba opaliti po svijesti i savjesti onih koji ne daju iz državne kase za vatrogasna vozila, ali izdašno opremaju vozni državno dužnosnički park blindiranih crnih lađa zatamnjenih stakala. Sve je to prebačeno na lokalnu samoupravu, bijedne općinske i gradske proračune koji su ionako iscrpljeni centraliziranom politikom koja uzima malima šakom i kapom. Odakle bi naše JLS našle dva milijuna kuna za jedno šumsko vozilo, primjerice? A nemamo nijedno. Iako smo omeđeni šumovitim gorama, to nadležne ne zabrinjava.Tko ne bi bio ljut nakon ovakvog, višednevnog požara na Strahinjčici? Dežuraju ljudi još uvijek, panjevi tinjaju, vjetar svako malo jače zapuše, a još se nisu 'prav' ni odmorili od tegljenja vode uz brijeg, pa niz njega po novu 'dozu'… Zatražena je i pomoć, helikopter, air traktor… ali, on je bio u Osijeku. Druga dva su, neslužbeno, neispravna… A opet, sve da je i došao, nema se gdje efikasno puniti vodom, razmišljalo se o punjenju na Trakošćanu, ali rečeno im je da nema potrebe za panikom jer vatra nije u krošnjama, a ni kuće nisu blizu… Za biljni i životinjski svijet nije toliko važno… Tvrda su to srca.

Što ja znam, pa zar se mora uvijek najprije dogoditi tragedija da bi se nabavilo ono što nam treba? Izgleda da mora. A mora se i kupiti sve što treba za nesmetano funkcioniranje dužnosnika jer ako im ne daš, možda će se rasplamsati korupcija… Znate onu: što nemaš kod kuće, tražiš sa strane. Na stranu što je korupcija odavno 'u krošnjama'. I to je naša tragedija. Jer niotkuda plama revolucije, samo strasno gori plam domaćeg nam smeća. I doslovno, i figurativno.…. zpress