|
MEĐIMURJE
Piše: Antun Novak
Za nedavnih vjerskih blagdana iščitavali smo u tisku, poslušali na radio i televiziji, i u crkvi, o kršćanskim vrlinama, osobitostima: odricanju, pokori, otpuštanju suživotu razumijevanju, strpljenju, ljubavi do bližnjega, skromnosti, dobročiniteljstvu...Prema riječima domicilnog biskupa (Međimurje 7. travnja 2009.): »...Pozvani smo, dakle, na pročišćavanje i usavršavanje, pozvani smo da postajemo bolji ljudi i bolji kršćani.«
Je li to tako u nas? Jesmo li bolji ljudi? Jesmo li bolji kršćani?Jesmo li se i od čega sve pročistili? Koliko smo se i u čemu usavršili? Na sve to možemo naći odgovore, nažalost, negativne u istim medijima u kojima se hvalimo i dičimo da smo kršćanski narod. O pojedincima koji se busaju o grudi da su Hrvati i kršćani bolje ne govoriti jer već pomisao na njih pokvari dan, proljeće, ljeto.
Kao humanista i cijeli život radnik na poslovima za boljitak naroda, a poznavatelj povijesti hrvatskog vatrogastva dodajem isječak činjeničnog stanja, o hrvatskoj vatrogasnoj baštini. Prvi barjak Hrvatske vatrogasne zajednice koji su vatrogasci Praga poklonili 1930. godine je 28. veljače 1945. godine posljednji puta vijorio na tlu Hrvatske, na sprovodu zapovjednika Ive Gresa. Nakon toga je nestao sa svom ostalom neprocjenjivom imovinom i arhivom, baštinom od 1876. do1945. koja je odvožena s autom Zajednice iz Hrvatske. Iako današnje hrvatsko vatrogastvo nema ništa od te baštine, ne zna gdje je, postoji li uopće (arhivska kolekcija odlikovanja, itd.,itd.) nitko, čak ni ni nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, ne postavlja pitanje zašto nacija toga nema. Je li to zločin? Za razliku od razvikanih i napuhanih »poratnih zločina« u našoj prošlosti ima povijesnih i utemeljeno dokazanih zločina u kojima su životima platili mnogi naši preci, sunarodnjaci - turski, europski, Napoleonovi ratovi ...... opširnije / klikni /
|