I VATRA IH SE BOJI
[ # ]

ČAKOVEC
Piše: Željka Drljić

Ivica Markač (36),Zdravko Belec, Dražen Furdi su međimurci iz sastava protupožarne eskadrile **** U sezoni požara i zrakoplovi i oni rade pod maksimalnim mogućim opterećenjem **** Kod velikih požara vatrogasci daju sve od sebe ali tad se oči i nada okreću nebu... čeka se zrakoplov

Ivica Markač (36),Zdravko Belec, Dražen Furdi su međimurci iz sastava protupožarne eskadrile. Darovali su nam simbol svog profesionalnog i životnog puta, zaustavljen u objektivu poznatog japanskog fotografa, specijaliziranog za avijaciju - Katsuhika Tokunage. Iz baze Zemunik kod Zadra zrakoplove spasa (kanadere i air tractore) podižu (i) Međimurci: bojnik Ivica Markač iz Preloga, natporučnik Zdravko Belec iz Pribislavca, natporučnik Dražen Furdi iz Čakovca, kojima se nedavno priključio i Mario Juršić iz Čakovca, a tu su i Miron Dominis, letač-tehničar na kanderu, kojemu je majka iz Preloga i satnik Tomislav Vacenovski, nastavnik letenja i pilot na air tractoru, po majci porijeklom iz Draškovca.

Donedavno je zapovjednik ove eskadrile bio bojnik Ivica Markač (36) iz Preloga, diplomirani inženjer aeronautike, kapetan, instruktor i probni pilot na kanaderu (canadair CL-415), kojeg smo predstavili prošle godine, kada je dobio najviše odličje Grčke za spašavanje ljudi i imovine u katastrofalnom požaru koji je tu zemlju pogodio 2007.Bojnik Markač od 2001. pripadnik je Protupožarne eskadrile u kojoj je, na početku, upravljao air tractorom (AT-802 F), a već sljedeće godine prešao je na kanader. Ukupno je odletio više od 2.000 sati, a vodenu "bombu" izbacio je oko 13.000 puta!
Delikatne letačke operacije (uzimanja i ispuštanja vode) piloti ponavljaju unedogled... satima usredotočeni na posao, nerijetko i na pedesetak Celzijevih stupnjeva u kabini. U jednoj sezoni požara gube 8 do 10 kilograma težine.

- Naše avione zovemo "radnim konjima". U sezoni požara i zrakoplovi i mi radimo pod maksimalnim mogućim opterećenjem. Ipak, ono što mi osobno izdvaja ovaj posao od ostalih u avijaciji jest odjek koji dobivam sa zemlje. Kad bacim vodu i nakon nekog vremena čujem uzvik "To, majstore! Spasio si nas!, ne treba mi više. Srce se ispuni zadovoljstvom. Spoznaja da si nekome pomogao satisfakcija je koja se ne može mjeriti nikakvim novcem - kaže bojnik Ivica Markač. U jednom trenutku svoje karijere u HRZ-u Ivica je mogao birati između protupožarne, lovačke ili transportne avijacije.
- Nikad nisam požalio, usprkos zahtjevnosti posla koji radimo. Imao sam nedavno mogućnost prelaska u putničku avijaciju, ali nisam mogao. I budućnost vidim u protupožarnoj eskadrili... bude li mi izdržala kralježnica - uz osmijeh dodaje bojnik Markač, s obzirom da svako slijetanje na vodu "amortizira" (i) vlastitom kičmom. Za svoj posao kaže da se nosi u krvi. S tim se imperativom čovjek, naprosto, mora roditi.

Svaki vatrogasac na zemlji koji se ikad našao usred užarenog pakla zna što znači trenutak spoznaje da se s nesagledivom moći ognja više ne može boriti. Tad se oči i nada okreću nebu... čeka se zrakoplov. Pripadnici PP eskadrile HRZ-a dobili su i priznanje struke - iskusni profesionalni piloti su im rekli da im lede krv u žilama kad se obrušavaju u srce vatre. Nisko, oštro, opasno i - znalački. Unutar struke, svijetom se pronio glas o njihovoj požrtvovnosti i vještini.
Na zemlji se povremeno susreću i s vatrogascima iz profesionalnih i dobrovoljnih postrojbi. Ivica Markač počasni je član DVD-a Gudovac. No, u rodnom kraju, niti jedno dobrovoljno vatrogasno društvo s područja Grada Preloga nije ga pozvalo u svoje redove. Nikome nije palo na pamet da je bogatstvo čuti koju riječ iz riznice iskustva ovog skromnog čovjeka.

U doba godine kad je požara manje ili ih nema, pripadnici PP eskadrile također imaju puno posla. Nastavnici letenja, među kojima je i Ivica, školuju kadrove i pripremaju ih za - vatru. Na godišnji odmor, obično, idu u prosincu, no, i tada koriste tek dio. Drugi dio godišnjeg odmora - izgori.

Među Međimurcima u Protupožarnoj eksadrili HRZ-a je i dvadesetdevetogodišnji natporučnik Dražen Furdi iz Čakovca, pilot i nastavnik letenja na air tractoru (AT - 802 F, odnosno AT - 802 A fire boss). Avijaciji se počeo približavati još kao desetogodišnjak u modelarskoj sekciji tadašnjeg aerokluba Čakovec. Sa 17 godina postao je jedriličar i poletio s livade u Pribislavcu gdje su "okrilatili" mnogi izvrsni piloti. Nakon završetka srednje zrakoplovno-tehničke škole, upisao je fakultet i stekao zvanje diplomiranog inženjera aeronautike:
- Nakon što sam diplomirao, počela me privlačiti mogućnost rada u protupožarnoj eskadrili. Tražio sam put do letenja... što je moguće više letenja, a protupožarna je upravo to nudila - priča Dražen koji je, zahvaljujući izvrsnom uspjehu na studiju, imao i mogućnost izbora. Od 2007. godine pripadnik je 855. protupožarne eskadrile i još uvijek je vrlo motiviran:
- Generacija smo koja se školovala uz rat, svoj posao obavljamo unutar vojnog sustava i kod nas je izražena potreba da državi nešto damo. Kroz posao koji radimo u mogućnosti smo ispuniti taj unutarnji zov.

Na pitanje što hrvatske pilote iz protupožarne eskadrile izdvaja i zbog čega ih je struka proglasila najboljima, kaže:
- Činjenica jest da smo u taktici gašenja jači od mnogih. Po mom mišljenju, dio zasluga je i u sustavu školovanja koji omogućava usku specijaliziranost. Većina nas smo i instruktori letenja te smo u mogućnosti odličnu taktiku koju smo naslijedili prenijeti i na generacije naših učenika. Pohvale struke nam gode, ali nas daleko više obvezuju.

Posao koji ovi ljudi obavljaju je pogibeljan i Dražen kaže da je "poanta cijele priče da na večer dođeš doma ženi i djeci":
- U zrakoplovu sam sam. Kad letim na požarište, kontaktiram putem nekoliko radioveza, "snimim" situaciju iz zraka, kombiniram je s informacijama koje dobivam sa zemlje, s ciljem da ispuštanje vode bude što je moguće učinkovitije. Pri tome, naravno, moram voditi brigu i o sigurnosti ljudi na tlu i o vlastitoj. Zato često svoj posao uspoređujem sa šahom - planirani potez podrazumijeva predviđanje i uračunavanje brojnih elemenata - kaže Dražen Furdi i dodaje:
- Kad bih došao na posao s mišlju da sam "gazda" zrakoplovu kojim trebam upravljati, bio bi to dan kad bi mi se najbolje bilo vratiti kući i ne letjeti. Često to ponavljam i svojim učenicima.

U svakom trenutku avion treba respektirati. Air tractor je zahtjevan. Ima 3 tone nosivosti na svojih 7 tona, što znači da praktično u trenutku izgubi gotovo pola težine. To je jedan od vrlo delikatnih dijelova leta. Gašenje znači da neprestano letimo na granici... i visine i brzine... To traži maksimalno iskorištavanje mogućnosti zrakoplova, ali i čovjeka koji njime upravlja - pojašnjava naš sugovornik.Dražen Furdi u air tractoru katkad provede i po 7 sati na strahovitoj vrućini i pod maksimalnom koncentracijom. No, adrenalin, kaže, čini svoje:
- Tijekom dugih i napornih gašenja ne osjećam nikakve fizičke poteškoće zbog vrućine i sl. Shvatim koliko sam umoran tek kad izađem iz aviona.

Da nije riječ o mistifikaciji, evo još malo brojeva, i to samo onih vezanih uz 2008. godinu: kanaderi su zbog požara polijetali više od 6.000 puta i u zraku proveli oko 800 sati te izbacili 38.000 tona vode (samo ove godine). Air tractori imali su 2.500 letova, u zraku su bili oko 750 sati te "istovarili" 6.000 tona vode. Ono što nikad nitko neće prebrojiti su spašeni objekti te ljudske sudbine i životi.Oni su piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ali njihovo oružje nisu projektili - već srce.

- Gdje god bili, ponosni smo kaj smo Međimurci! - poručuju naši piloti i dodaju - sretnu i uspješnu 2009. svim vatrogascima ,članovima njihovih obitelji, kao i svim vrijednim i dobrim Međimurkama i Međimurcima kao i Listu Međimurje žele vjerni čitatelji - međimurski piloti iz PP eskadrile Zrakoplovne baze. List Međimurje

04.01.2009. ...09:33 [ Komentari (0) ] Isprintaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.





eXTReMe Tracker
free counters