AKO VOLIŠ SVOJ POSAO NIJE TEŠKO RADITI I NA NOVU
[ # ]

ZAGREB
Pišu: Tomislav Mamić, Lana Mindoljević

Sedmero ljudi koji rade u novogodišnjoj noći opisuju kako to izgleda, zbog čega žale, čemu se vesele i kako bi izgledao njihov idealni doček Nove godine **** Nad gra­do­vi­ma će bu­knu­ti spe­kta­ku­lar­ni va­tro­me­ti **** Najbitnije da čovjek voli svoj posao

Če­ti­ri, tri, dva, je­dan... Sre­tna no­va go­di­na! U pr­voj mi­nu­ti no­ve 2009. go­di­ne u Hr­vat­skoj i ci­je­lom svi­je­tu otvo­rit će se ti­su­će bo­ca šam­panj­ca, lju­di će za­gr­li­ti i izlju­bi­ti svo­je na­mi­li­je, nad gra­do­vi­ma će bu­knu­ti spe­kta­ku­lar­ni va­tro­me­ti.Ne­ki će za­ple­sa­ti, ne­ki za­pje­va­ti, a ne­ki mo­žda kod ku­će mir­no spa­va­ti igno­ri­ra­ju­ći naj­lu­đu noć.Me­đu­tim, dok se ve­ći­na Hr­va­ta bu­de za­ba­vlja­la i pu­ni­la čaše šam­panj­cem, dio će lju­di bi­ti na svo­jim ra­dnim mje­sti­ma, bri­nu­ći za nji­ho­vu si­gur­nost, zdra­vlje, do­bru za­ba­vu ili udo­bnost.

Ka­ko izgle­da­ju ra­dne No­ve go­di­ne, ka­ko je to ka­da pr­va če­sti­tka do­đe od ko­le­ge, a ne par­tne­ra, te zašto to po­dno­se sa smi­ješkom ispri­ča­li su nam po­li­ca­jac, va­tro­ga­sac, ko­no­bar, li­je­čnik, re­ce­pci­o­ner u ho­te­lu, ta­ksist i vo­di­te­lji­ca emi­ti­ra­nja na HTV-u.Ia­ko bi svi, da­ka­ko, ra­di­je pro­ve­li naj­lu­đu noć s obi­te­lji, po­sao im ne pa­da teško jer vo­le ono što ra­de i na­vi­kli su na užur­ba­ni tem­po.Ne­ko­me to mo­že bi­ti teško za­mi­sli­vo, ali rad u no­vo­go­dišnjoj no­ći ima i svo­je pre­dno­sti. Ko­li­ko pu­ta ste pla­ni­ra­li i ve­se­li­li se do­če­ku, da bi­ste na kra­ju shva­ti­li ka­ko to ni­je ništa po­se­bno i ka­ko ste, za­pra­vo, uza­lud tje­dni­ma ra­zbi­ja­li gla­vu smišlja­ju­ći što bo­lji no­vo­go­dišnji pro­vod? Lju­di ko­ji zna­ju da su de­žur­ni te no­ći ne­ma­ju ta­kvih bri­ga... A i ispla­ti se.

Svi naši su­go­vor­ni­ci na­glašava­ju da je naj­bi­tni­je da čo­vjek vo­li svoj po­sao. Ako ga vo­li, on­da ga ni­je teško ra­di­ti ni na bla­gda­ne. Za ra­zli­ku od onih ko­ji smišlja­ju ka­ko što ma­nje ra­di­ti i ima­ti što više slo­bo­dnih da­na, ovi lju­di ve­se­le se svo­me po­slu i smišlja­ju ka­ko se do­bro za­ba­vi­ti ra­de­ći.Jer, kao što ka­že je­dna od njih, El­vi­ra Iva­nov, naj­bo­lji do­ček mo­že se do­go­di­ti upra­vo na - ra­dno­me mje­stu.

Patrik Cunčić, gasitelj: Među prvima s kojima će vatrogasac Patrik razmijeniti čestitke bit će predsjednik Mesić i gradonačelnik Bandić, koji svake godine posjete vatrogasnu postaju u Zagrebu .
Zvonko Kejla, dežurni kirurg: U Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj ulici u Zagrebu dežurni liječnici oko ponoći se okupe oko bora i nazdrave Novoj godini, bez alkohola naravno. Dakako, oko bora se okupljaju jedino u slučaju da se ne treba žurno okupiti oko pacijenta na operacijskom stolu. U tom slučaju,bor i čestitanje mora pričekati
Andrija Varga (28),policajac: Me­đu ti­su­ća­ma sla­vlje­ni­čki ra­spo­lo­že­nih gra­đa­na ko­ji će na Tr­gu ba­na Jo­si­pa Je­la­či­ća do­če­ka­ti No­vu 2009. bit će i An­dri­ja Var­ga. No, on ta­mo ne­će bi­ti ra­di za­ba­ve, već će kao po­li­cij­ski slu­žbe­nik ra­di­ti na osi­gu­ra­va­nju Tr­ga. Na po­sao će do­ći oko 17 sa­ti jer već dva sa­ta pri­je po­če­tka pro­gra­ma na Tr­gu mo­ra bi­ti na te­re­nu. U po­sta­ju se vra­ća ka­da se svi ra­zi­đu ili dok ih šef ne opo­zo­ve.- Ni­je teško gle­da­ti dru­ge dok se za­ba­vlja­ju na taj dan jer po­sao ko­ji ra­dim je ta­kav, i na ta­kve si­tu­a­ci­je se na­vi­kneš. Su­pru­ga me ra­zu­mi­je jer je i ona po­li­cij­ski slu­žbe­nik, no ka­ko je sa­da na po­ro­dilj­nom, ne­će bi­ti sa mnom na te­re­nu, već sa si­nom kod ku­će - obja­snio je An­dri­ja, ko­ji već pet go­di­na ra­di kao po­li­ca­jac. Če­sto su su ga pri­ja­te­lji zna­li po­zi­va­ti da s nji­ma iza­đe na do­ček, no on je to mo­rao odbi­ja­ti. Ka­že da mu to ni­je teško pa­da­lo. No, i na do­če­ku zna bi­ti za­ni­mlji­vo.

- Je­dnom smo No­vu go­di­nu do­če­ka­li u kom­bi­ju, gdje sam za­je­dno s osta­lim ko­le­ga­ma iz slu­žbe bla­go­vao no­vo­go­dišnji ga­blec, sen­dvič, a na­zdra­vlja­li smo so­kom, dok se oko nas al­ko­hol to­čio u po­to­ci­ma - pri­sje­ća se An­dri­ja.A upra­vo je al­ko­hol, isti­če, naj­ve­ći pro­blem i ono što mu za vri­je­me do­če­ka za­da­je naj­više gla­vo­bo­lje. No, ne iz ra­zlo­ga što ga on ispi­ja, već ma­lo­lje­tni­ci ko­ji zbog ispi­ja­nja pre­ve­li­ke ko­li­či­ne pa­da­ju u ne­svi­jest, ili su želj­ni iza­zi­va­ti ne­re­de i na­rušava­ti ja­vni red i mir, ka­ko to po­li­caj­ci vo­le na­gla­si­ti.
- Sprje­ča­va­nje ta­kvih in­ci­de­na­ta je naš za­da­tak. Na­dam se da će in­ci­den­ti na Tr­gu bi­ti ri­je­tki - re­kao je An­dri­ja. I to je, za­pra­vo, nje­go­va no­vo­go­dišnja že­lja. Jutarnji List


29.12.2008. ...12:00 [ Komentari (0) ] Isprintaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.





eXTReMe Tracker
free counters