ZAGREB

Kao da je bilo jučer sjećam se dana kad sam se svom novom društvu, u prvom srednje, ponosno pohvalila kako sam član dobrovoljnog vatrogasnog društva… Grohotan smijeh odlomio se razredom, još su me par mjeseci nakon toga zafrkavali ''Vatrogasac Mirko ponos našeg sela…'' Nisam mogla shvatiti što je tim ljudima bilo toliko smiješno. No sigurna sam da oni ovih dana shvaćaju zbog čega sam ja tako gorljivo i ponosno branila svoj status ''malog vatrogasca''. Godine su prošle, tu i tamo bi se šala vratila a ja sam u tišini, za svoj osamnaesti rođendan dobila svoju knjižicu, sjajnih crvenih korica sa vatrogasnom kacigom na sredini.

Valjda se rodiš sa tom željom da pomažeš u situaciji kad priroda krene protiv čovjeka. Živeći na otoku, poprilično izoliranom od kopna pa tako i od pomoći, shvatiš koliko je čovjek ranjiv kad se priroda okrene protiv njega. Na otoku nemaš kuda pobjeći od vatre. Odrasla sam preko puta vatrogasnog doma, sa tatom koji je od svog djetinjstva također dobrovoljni vatrogasac. Gledala sam kako se vozni park DVD-a ispunjava, divila se svim tim crvenim vozilima, njihovim plavim rotacijama, prepoznavala sam svakog po zvuku. Kad bi se oglasila požarna sirena, uvijek bi plakala… Ali ne zato što moj tata ide na požar, ne zato što će se izložiti opasnosti.

Plakala sam svjesna, da će mi po tko zna koji put reći, kako ne mogu ići s njim. S višim razredima osnovne škole krenula su i vatrogasna natjecanja. Naravno, ni jedan trening se nije propuštao, svi smo revno trenirali, sanjajući kako ćemo jednog dana i mi hrabro uskakati u sve te kamione žureći prema požaru, hrabro lomeći vatrene fronte koje gutaju sve pred sobom.

Pišući ovo krajičkom oka vidim šiltericu sa malom vjevericom vatrogascem na čelu. Sa strane piše Jastrebarsko 2006. Uspomena na prošlogodišnje natjecanje vatrogasaca. Sigurna sam i da su ovi dečki bili tamo, da su i oni pristupili toj vježbi kao i najopasnijoj vatrenoj stihiji. Jer dobrovoljci su takvi, baš kao i u ratu. Bio star ili mlad, bio veliki požar ili mali požar svi zajedno idu. I kad ugase, ostaju bdjeti, umorni i žedni da se požar ne bi vratio.

Pitanja kako su djeca otišla u vatru? Kako su pustili da maloljetnici svrše na lomači tragičnog spleta okolnosti? Sva ta pitanja stoje. No samo oni koji su dobrovoljci znaju; vjerojatno nitko nije ni shvatio da maloljetnik ide na intervenciju. Jer, i taj maloljetnik kad tri puta odzvoni sirena pretvara se u hrabrog lava koji ide spasiti svoje i tuđe.Svi su oni bili takvi lavovi. Svi za jednog jedan za sve.
Nek im je vječna slava i hvala. Tulumarka
Crna
DVD Komiža