Po Kuci I Oko Kuce
Nismo vise isli na kampiranje, pokvarilo se vrime. A i dici nije bilo napeto, sve govore lipo im je doma, ne da im se. Ja u soku, kako ovo? A ono njima lipo trcat oko kuce po cili dan, Anja nabije Vanji neki spag u usta i onda trcu jedna iza druge, Vanja prva ka konjic, Anja za njom ka jahac sa izdama u rukama. Ja ih navikala kako mogu taj prljavi spag zvakat, a one nabile papirnatu maramicu oko spaga i opet Vanja zagrizla i odose. Osim toga, prijateljica mi proslijedila role sta su njenoj ceri omalile, taman Vanji velike, Anji male. Sad ih cas Anja navuce ka slape pa drce kolinima po kuci, cas ih Vanja zakopca ka cizme od 7 milja pa joj Anja drzi lekcije oko kuce. Dogovore se kad je “lesson” i onda Anja uleti ko prava uciteljica, krepat od smija gledat ih. E, a tu je i Vanjin plasticni romobilcic za kojim je patila pa ga dobila jos prije par miseci. Pa nabije Anjinu prastaru kacigu i stitnike za biciklu i na jednoj nozi zaromobila oko kuce. Anja kad je od volje isto uleti i eto lekcije o ravnotezi, odose zajedno. A imaju i jednu veliku staru deku sta sam im dala za valjanje po travi. To kad ih pukne lina rasire ispod stabla pa se valjaju i izlezavaju, nesto cumuraju, skaklju se, smiju, gustaju.
Nekidan je Anja na toj deki aranzirala “winter scenery” sa svojim ljubljenim plasticnim konjicem – deka je bile boje pa su po dana skupljale suve grancice, siske, stine i bovane, to slagale, posipale pamukom (snig), namistale konjica i jahacicu da se ne izvrcu i onda dosle u mene po aparat da ih uslikaju i jos cekale sumrak “da bude mracno svitlo ka da je zima”. Pa mogla bi sad i ovde sliku prilipit… aha, evo je!
Inace, radovi po kuci lipo napreduju, vec se moze normalno zivit, vise ne razvlacimo stvari iz kutija. Dicja soba je gotova, Vanjin ljubicasti krevetic s leptirom je na kraju izletija jer se Anja ipak odlucila za krevet na kat, a Vanja jedva docekala, iako je plakala i za leptirom, eno ga rastavljenog u garazi, ne smimo ga ni bacit ni ispilat ni poklonit. Dobile su i svaka svoj radni stol s policom, i jednog zajednickog Bilija, tako se zove crvena polica za knjige. Tako smo na vrime bili spremni za pocetak skole.
Dakle, vec je skoro sve po kuci uljudjeno i sredjeno, samo fale tu i tamo detalji, sitnice i zadnji neki popravci, uglavnom vise estetski nego funkcionalni. Kompjutor vise nije u kuhinji, dici se na mom stolu u dnevnom boravku di sam jucer ponosno kratila zavjese, sad nas vise ne cirka cila ulica kroz prozor. Evo slija prije zavjesa, kad se mozak tek smjestija u svoju cibu.
Pero je poceo radit u potrkovlju, kako ga dobro ide bice brzo i gotovo. Ja jedva cekam kace doc vrime za pituravanje, nisam davno mavala valjkom. Mislili smo gori u tu nedovrsenu sobicu uvalit jedan veliki ormar za robu koja se trenutno ne nosi, deke, budalastine, tako da u onim zidnim ormarima po sobama imamo uvik mista rasirit lipo samo ono sta je trenutno aktuelno. I s druge strane te sobice bi bija Perin radni stol, tu bi se i ja eventualno mogla ugurat u drugu cosu s nekim sadrzajima koji nisu za radni stol ili podrum.
Podrum je osta za musave aktivnosti, sve sta trenutno ne mozes radit isprid garaze odvuces doli, tamo je Pero napravija moj stol i ja ga posli pituravala, i alat i boje su doli kad nesto triba ispilat, popravit, kuckat, lipit, meljat, bojat, sta li vec.
Veca prostorija u potrkovlju je kao bila sredjena, tu ce najvjerovatnije zavrsit TV i kauc za ic na miru blejit kad nekoga pukne, mene zivcira kad TV grmi u srid kuce, a svi se nadvikuju i lipe u prolazu. A narocito s dicom u kuci, nikad ne mozes gledat film prije nego sta odu lec, a kamoli vijesti, dozivice dica sok od krvi do kolina i svakakvih jezota koje neminovno izviruju. Tako jeze idu u potkrovlje, a doli s dicom se gleda djecji program i to cisto namjenski i strogo dozirano.
E, i za kraj, uvik ta masina za robu nekako uleti u pricu. Super se zabavljamo, jedna sprava pere, druga susi, a svaki put nas sve tri ka ekspedicija na ozbiljnom zadatku odemo u podrum pa ubacujemo jedna robu, druga prasak, onda jedna vrti botun, druga ga pritisne. Posli nastavak akcije, prebacit robu u susilicu, opet idemo sve tri, ludilo od zabave.
I to bi bilo dosta za ovaj izvjestaj, nastavak u sljedecem broju.
|