vardarka

Sretna nova godina!!!

U NOVOJ GODINI ŽELIM VAM:

ZDRAVLJE

SREĆU

LJUBAV

ZADOVOLJSTVO

I SVE ŠTO SAMI SEBI ŽELITE!!!

VOLI VAS VARDARKA!!!

Odradismo i Božićne blagdane,bili su nadasve uspješni.Ja zadovoljna,još ću biti zadovoljnija kada stigne račun za mobitel(ima da se iskovrnem)ali nebitno ,mada bih rađe da sam se sa svim tim ljudima kojima sam slala Božićne čestitke vidjela u četiri oka.Ljepše je to sve bilo prije ove ere sms-ova pa ako želiš nekome čestitati ili ustani stražnjicu i kreni ili se spremi da ti dođu.I ove godine se zahvalih svemu što je iznad nas na neponovljenom Božiću 94-te,taj je bio gori i od onih ratnih.Pod moraš sam morala u metropolu zbog bolesti djeteta gdje smo ostali dva mjeseca,on u bolnici,ja na drugom kraju grada kod rodbine,"čovjek mog života"kod kuće na neplaćenom radnom mjestu.Do tada a ni nikada poslje(I nadam se da neću nisam osjetila takav očaj,nemoć i tugu).Prognoze za ozdravljenje nisu bile najoptimističnije,što se poslje Hvala Bogu pokazalo kao netočno.Bio je Dan prije Badnjaka,nakon što sam uspavala dijete,spuštala sam se sa Šalate,sa trga je treštio koncert,nekako sam se u razmišljanjima utješila kako sve i nije tako crno,bit će bolje,naiđoh na prozore,okićene,blještali su onim pravim obiteljsko-Božićnim sjajem,ja sam se ispred njih osjećala kao djevojčica sa šibicama.Imala sam od djetinjstva tu slikovnicu na kojoj se vidjeo prozor i obitelj za Božićnom večerom i svo blještavilo tog trenutka,a ona je stajala bosa u snjegu oskudno odjevena i sa tolikom boli gledala u njih kroz taj prozor,dan danas tu slikovnicu imaju moja djeca i prije ovoga me rastuživala,a danas još više.Tu sam pukla,vjerovatno je u tom trenutku iz mene letilo sve što sa zadržavala u posljednja mjesec i nešto boravka, a i dvogodišnja borba sa zlicom od bolesti.Spustila sam se na nekakve stepenice i ridala,zbog nemoći,jada,isfrustrirana svim dijagnozama krivim i pravim.Osjetila sam nečiju ruku na ramenu,podigla pogled i ugledala čovjeka sa najtoplijim i najmudrijim očima koje sam ikada vidjela."Neznam što vam je i tko Vas je ili što doveo u ovakvu situaciju.Nemogu Vam reći da će biti sve dobro ali Vas molim zbog Vas same da se ustanete i pođete samnom na kavu,nemogu Vas ostaviti takvu ovdje."Tog trena se povratih sa pomisli ako je jednom prolazniku stalo do toga da se središ,draga moja sredi se zbog sebe,ovakva nikome nećeš pomoći.Otišli smo na kavu,kada mi je ispričao svoju životnu priču,postidjela sam se same sebe,bio je čovjek koji je u kratkom vremenu izgubio dijete i suprugu zbog zlica od bolesti a prije toga starije djete nakon lavovske borbe.Od tada svakog Božića poželim da se nikada nitko ne nađe u takvoj situaciji i stanju,ako se baš i mora neka mu naiđe Čika Marko sa najtoplijim i najmudrijim očima na svjetu i da mu nove snage u jedra baš kao što je to učinio meni,meni je to tada neizmjerno puno značilo.Za njega je to možda bila sitnica zrnce ljudskosti,nadam se da je pronašao srodnu dušu da nemora više kako je rekao"Šetam malo,ja sam samac ,ne uživam,pa tako prošetam i gledam kako drugi uživaju.Teško je to znate,do nedavno puna kuća,trčanje problemi i odjednom si sam."


Čika Marko od srca Vam hvala za novi vjetar koje ste te davne večeri upuhali u moja jedra.

Božić...

Baš sam si nešto razmišljala poslje Božićnog obiteljskog ručka kako mi pašu ovakvi dani,sve polako,smireno,svi su dragi,raspoloženi,javljaju se prijatelji,javljam se i javljaju se čak i oni čiji su brojevi odavno počeli blijediti u mom imeniku ili moj u njihovom.Nitko ne kuka,svi pokušavaju biti što dražesniji i upotrijebiti i više šarma nego što posjeduju,na tv-u sve neke romantične stvari takve mi baš u zadnje vrijeme odgovaraju .pa si pomislih draga moja stariš ti,sustižu te godine,ali neka ih ja ih sad trenutno baš volim takve smirene i neopterečene.Najgenijalnije stvar su mi božićni obiteljski ručkovi,svi se na pretek volimo,svi ljubazni,ma ja sam se za današnjim bar triput ugrizla za jezik kao"Nemoj stara Božić je.",zlo je što me hvata salva smijeha kada pomislim kavke bi grimase i reakcije izazvala pregrižena izjava,a protuteža svemu da počinjem lupetati,što je izazvalo buru smjeha ISČUPAH SE!YESSS!.Kako smo mi jedna vrlo multietična zajednica(moja obitelj)što smo naravno zakuhali ja i "čovjek mog života",njegovi na božićni ručak dolaze danas,a moji 7.1. pa da vidim tko će onda gristi jezik hahaha....Tako sam si ja to odavno organizirala da djeca znaju gdje pripadaju i gdje su im korijeni,a i da naravno svima udovoljim(nije da se ne slažemo)da nebi neko nedajbože pomislio,nego za moj stol ne stane odjednom"Nedaj Bože 10 ljudi."-to se malo škot u meni budi,ma lupam sjetih se zbog stola nekog vica o škotima.Pa da ja nemoram puno razmišljati koju ekipu da prvu metnem za stol,da se netko nebi osjećao ugrožen,podjelih u dva tabora koja dolaze u razlici od 14.dana-taman da se saberem.Gledajući sve to sa strane jedan vrlo drag mlad čovjek mi je dao najljepši kompliment za moju obitelj izjavivši da smo mi njemu kao da gleda humorističku seriju,bolje i to nego da sam staro gunđalo.

Toliko za sada.

Sorry!
Saonice su mi koma,
sob mi je high.
Zato vam nisam upala kroz dimnjak
pukla mi je s darovima vreća,
ali ipak vam želim

THE BEST CHRISTMAS I DA VAS PRATI SREĆA!!!

Sretan Božić!

U Božićnoj noći neka vas obaspe mir,sreća i blagoslov od srca vam želi Vardarka!

Dođeš i nestaneš....

TI SI MORE
jedna od meni vrlo dragih pjesama

Ponekad neke osobe prođu kroz život,jednostavno odjednom nestanu,ne pojavljuju se više.Nedostatak vremena?Zasićenost odnosima?To mi nikada baš nije bilo najasnije,ali tako je ma što bilo ti ljudi mi fale,nedostaju kao odstranjeni dio tjela.Naravno nije ugodno obično su to ljudi koji se zavuku pod kožu,onako polako ,odjednom shvatiš da imaš podstanara.Što me navodi na negdje pročitanu misao za koju mislim da je vrlo realna;


Ako nešto jako želiš,pusti da to ode od tebe,ako se vrati zauvjek je tvoje.
Ako se ne vrati,nikada nije ni bilo tvoje."

Tužna ali meni draga pjesma...

BOLEN LEŽI MLAD STOJAN

Bolen leži mlad Stojan,
Bolen leži i će umre.
Nad glavata mu , mladata nevesta,
S maško dete na race,
Solzi roni , solzite i kapat,
Po Stojanovoto lice.
Stojan se podrazbudi
I tivko i govori:
"Oj Neveno , ti mlada nevesto,
što mi ladi licevo?
Dali sitna rosa podrosuva
Ili silni doždovi?"
A Nevena mu veli:
"Stojane bre stopane,
Niti sitna rosa podrosuva,
Niti silni doždovi
Mojve solzi po lice ti kapat,
Od selanski nepravdi.
Sinoća kraj češmata,
Selani se zbraja,
Zbor zboreja , koga ti će umreš,
Dete da mi zadavat,
Mene mlada , daleku odnesat,
Za pari me prodadat."

slavonsko jutro,maglovito i hladno,takvih nisam ljubitelj,ali snađem se nekako,uhvatilo predblagdansko raspoloženje,počelo božićno spremanje.Nisam baš tip za zimske izlaske,ali protekli tjedan me baš i nije štedio,snašlo me vjerovatno sve što me moglo snaći,uspješno sve završih i napokon se opustih u okruženju bližnjih mi.Ali uvjek postoji taj prokleti ALI,čući vrag negdje iza ćoška i samo čeka da pomislim kako sad mogu u opušatajuću fazu.Kujica mi se počela tresti,grčiti i izgledala je kao čast pred smrt.S obzirom da stara dama ima 11. godina(Labradorka istih tih 11.godina član moje obitelji) momentalno skačem na telefon i zovem radom veterinare jer je već 21.30 h,napokon nađoh veterinara i napokon čovjeka u pravom smislu te riječi,koji bez razmišljanja(čime me momentalno osvojio) pristaje doći u ordinaciju i pregledati ju( s napomenom da ČOVJEK živi izvan grada,što njemu uopće nije bilo upitno).Stanje nije jako loše ali nije ni bajno,i tako ja cijelu noć,mazim,češkam,plačem,tješim i pitam se što radi onaj gore kada ona mora ovoliko trpiti.Da nije možda godišnji?Bjesna sam na sve živo kad ju pogleda,a nejviše na svoju nemoć.
Sigurna sam da će biti bolje i nadam se.Srce mi puca kad me pogleda svojim smeđim okama.Povlačim sve svoje Božićne želje, u zamjenu za ovu: DA SE SVE BOLEŠTINE ZAKLJUČAJU U TAMNICU A KLJUČ DAJTE MENI,JA ĆU GA ZAKOPATI DA GA NITKO NE NAĐE DOK JE SVIJETA!

Nafaka....

Svadba-Behari

Kad procvatu bahari,kad danjaluk zamiri
Duša čežnjom procvili,davno smo se rastali.
Ovo nebo nad nama,sjena je od zastora
kula na nebesima,u našim je prsima.

Proljeće je u nama,kad se topi suzama
I pustinja procvjeta.nudeć sliku Dženeta.

Kad procvatu behari,kad danjaluk zamiri
Duša čežnjom procvili,davno smo se rastali.
ovo nebo nad nama,sjena je od zastora
Kula nad nebesima,u našim je prsima.

Proljeće je u nama,kad se topi suzama
I pustinja procvjeta.nudeć sliku Dženeta.

(sound track Nafaka,Zabranjeno pušenje,Ismet Kurtović i Arabeske)

Pjesma koja me oduševila,uglavnom padam na sve te tako s beharima i sličnim stvarima nikada nisam uspjela otkriti tu vezu i naklonost prema sevdalinkama i sličnim stvarima,osim nekoliko dragih ljudi koji mi srcu puno znače a potiču iz susjedne mi i vrlo drage zemlje.Uglavno kupih danas taj cd(ako neko ovo shvati kao promociju neka)u nekoliko primjeraka kao prigodan poklon za Božić a i da poguram mi malo omiljenu grupu,a i svira tamo neko vrlo drag mi srcu,i voljela bih da uspje u životu baš onako pravo(što bi moj prijatelj rekao).Nakon dugih mjeseci apstinencije posjetio me prijatelj,pa i onih sat vremena s njim sam kao i uvjek uživala u njegovom društvu.Nije na meni da sudim ali ovom svijetu bi trebalo malo više ljudi njegovog kova.To zračenje energijom i dobra volja su naprosto zarazne,mada je danas daleko i rijetko se viđamo drago mi je da je uspjeo u život,što mu želim i nadalje naročito nakon najave od neki dan.Četitam moj mladoženjo!Želim ti od srca da nađeš sreću i zadovoljstvo u životu.Poljubac!Ovi su oko mene poludjeli žene se oni za koje sam mislila da nikad neće,djeca se rađaju bar svaka dva mjeseca,ali neka volim takve stvari,obitelj je čovjeku glavno gnjezdo i utočište od svih vjetrometina ovo današnjeg svijeta i negativnih čudaka koje valda u životu svako ima određeni broj koji mora proći.Davno rekoh da bi najradije da mi sve takve likove neko smjesti u jedan tjedan da ih odradim i da onda svakog tko naiđe mogu od srca zagrliti i dati mu sve svoje simpatije i ljubav. Eh,ali neide to tako,pa se drži i kontaj.

Preživjela...

I to sam preživjela: teenejđerski tulum.Prođoh svašta,ali mi je drago vidjeti ih da uživaju u svojoj mladosti.

Neznam gdje sam ovo pokupila ali me se dojmilo:

Bila si bolja od mene
i dala mi sve što imaš
anđele plavi čuvaru moj
ja znam da ti znaš...

Nisam kriv jer nisam znao
čitav sam te život krao
ti si dala svaku svoju draž
a ja samo laž...

vratih se s probe,sa garantirano velikim brojem dekagrama manje(pošto bi kile bile apsurd za mene),napunila baterije,izbacila sve negativno iz sebe i ponosna na sebe shvatila večeras da me neke osobe kojima je to bez problema uspjevalo ama baš ničim nemogu izbaciti iz takta(BRAVO JA!!!) eh baš sam ponosna na sebe i zahvalna svima koji su zaslužni za to,ipak se neke kockice trebaju poslagati,pa tko se nađe u ovome nađe.Pročitah na svakodnevno čitanom blogu makedo blog naravno o njoj se radi ,listu poklona za kraj godine.Svidjela mi se želja:stroj za teleportiranje a kada malo bolje razmislih i onaj klon u kombinaciji sa već jel spomenutim strojem.Pa tako lijepo ostavim klona da se bakće sa poslom,darovima,spremanjem,kolačima itd...,a Vardarka se lijepo teleportira tamo gdje je srce vuče mmmmmmmmmm.........
Prelijepo da bi bilo ostvarivo,pa ostajem pri onoj skromnoj:zdravlja i sreće i sve što sama sebi želim(ovo je baš bilo skromno).
Sutra SIN MAJKIN ima rođendan,naprosto nemogu vjerovati da te godine tako lete(to me ljuti) još jučer kao da sam ga učila da vozi bicikl,prva slova i ostale slatke zadaće jednog roditelja a sad mu moram reći da se sagne da ga poljubim.Pa stoga:

Srećo moja!
Želim ti da ne skidaš osmjeh s tog prelijepog lica,
da uživaš u svojoj mladosti,
budeš bolje volje,
Zadovoljniji sobom,
uživaš u svih svojih 16.godina,
jer ovo je vrijeme u tvom životu,
kada ti je sve to dano za pravo,(znam da to stalno govorim,i idem ti na živce s tim)
pa to iskoristi.
Ja sam za tebe uvjek tu,
da te utješim,
dam ti potporu,
u puhnem ti vjetar u jedra,
kada god to bude potrebno.
Voli te mama!

Znam da ovo čitaš mada nećeš priznati,pa nemoraš priznati ni da si ovo pročitao,samo zapamti i sprovedi u djelo.
Danas mi je moja BEBA (najmlađi sin)rekla da ima novog prijatelja,taj je dečko iz doma za nezbrinutu djecu,tamo je jer je pretrpio fizička maltretiranje u svojoj obitelji.Ma da mi je u tom trenutku bila pri ruci ta budala koja može fizički maltretirati djete od 9 dodina mislim da bih proletjela kroz njega.Ali sam u isto vrijeme bila ponosna na svoje dijete i sama sebi rekla "Mala moja svaka čast uspjela si!"jer su djeca nekad naučena od odraslih imati predrasude prema onima koji se nađu takvoj situaciji.Oči su mi bile pune suza kada me pitao "Mama ,ali zašto se druga djeca neće s njim igrati,samo ja!"došlo mi je da mu samo kratko kažem "Zato što ti mali imaš srce i to će te možda u životu koštati i nekih boli,ali ja volim što si takav."Naravno to mu nemogu reći jer on to nebi shvatio ali mi je danas dao dodatnu snagu i učinio me ponosnom na moju karijeru roditelja koja je moram priznati vrlo zahtjevna i puna skrivenih kutaka,nedoumica ali plivam ja,ide to...

Tuginata pusta da ostane...

tuginata pusta da ostane
koja od libeto me razdeli
sto go cakam vreme tri godini

ke go prasam mladi pecalbari
da li go vidovte mojto libe
od tugina doma da mi ide

na treca godina pismo prati
i mi pise nema da se vrati
ne se vraca druga se zaljubi
i za neja toj si se ozeni

Kišni dan...

Djordje Balašević - (Marim ja, 1991) - Divlji badem



DIVLJI BADEM

Vrteli se točkovi mog bicikla.
Gde god je stao taj rulet beše premija.

Smakla se o stepenik njena štikla.
Nekad su pogledi bili čista hemija.

Dobro je počela nedelja,
poslednje pripreme za maturu.
Virili smo u daljine
puni nade.

Preko gimnazijskog bedema,
k'o pravi dekor za avanturu
prosuo je nežni purpur
divlji badem.

Poneli nas vetrovi k'o maslačke.
Jedni su leteli lako, drugi padali.

I curice su postale prve mačke
a loši djaći odjednom svetom vladali.

Sve mi je odlično zvučalo.
Dobro sam stajao tih sezona.
Ljuljale mo oči širom
promenade.

A nju sam sretao slučajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.

Stane sve u strofu-dve u baladi:
pustinja prošlih minuta i ova zrna sad.

I pred treći refren već nismo mladi.
Ušla je nedavno sama u kafe "Petrograd".

Suviše tajni u očima,
u zlati okov joj prstić pao.
Molio me dugi pogled
da je kradem.

Dovraga, kafa je gorčila,
al' taj sam ukus odnekud znao:
probao sam jednom davno
divlji badem.



Nakon četiri sata sna,tko zna što će se ovdje naći.Osvanuo je nekako tmuran jesenji dan,kišovit a takve iz političke opredeljenosti mrzim.danas osim zadanih mi obaveza ništa od mene,proglašavam "kišni dan",mislim da se to tako zvalo u onoj vojsci koju su služile malo starije generacije od mene.Ništa komunikacija,hodanja i ostale akcije.Tupavo gledanje u rupicu na zidu (sad kontam zašto mi ju je majstor ostavio,a ja čovjeka okrivila da nezna posao)malo monitor i eventualno tv(ako,ako).Svirucka mi Đoka Balaš (idealan za ovakve dane) dok ispijem drugu kavu i pokušavam nadoći,ali ni iz te šalice nevidim baš da izvire neki spas.Pa drž se danas Vardarko!!!

opet...

prijatelju (neznam kakav ti je nick sutra dok budeš ovo čitao) ali prepotnat ćeš svoje djelo,znaš i sam koja me se fotka dojmila(poznamo si ukuse) pa je mećem ovdi da se vidi (kad su već neki lijeni,neka se koriste mojom mukom).Da mi je samo vidjeti taj izraz lica dok budeš pio kavu!!!


slika nazvana SJEĆANJA-zašto?-obrazloži sam,neznam ni gdje je slikano Ušće pretpostavljam ali meni je fotka mrak.




jednog dana ,kada prođem kroz svo ovo trnje,stanem pred tebe,kao ranjeni vojnik,ništa ne govori,samo nasmiješi se i šapni mi da je sva bol,vrijedna nas,tebe i mene.Nasmiješi se i zagrli me i ne ispuštaj me jer od danas do tada,do susreta ja dišem za tebe.
Vjerovatno poludih!
For you!

Za mene i mog prijatelja,gdje si mladosti...

Osmi Putnik - (Glasno, Glasnije, 1987) - Krive staze sam gazio



Sebe dugo sam trazio
Precicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je cekala ranjenog jelena.

Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je cuvala ranjenog jelena.

Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio sto je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.

Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.

A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je cekala ranjenog jelena.

Sretan ti rođendan moj voljeni grade!

http://www.osijek031.com/viewtopic.php?t=5173&highlight=

Danas moj grad slavi svoj dan.između svih događanja kojih je pragršt izabrah za sebe ovaj koji ću pohoditi.jer uvjek me iznova oduševljava rad Maria Romulića i suradnika.Tako da sa ponosom mogu reći da zahvaljujući tom majstoru svog posla Osijek po mom osobnom mišljenju ima monografije sa izuzetno kvalitetnim fotografijama koje zrače ljubavlju prema ovom gradu.

Život je more...

http://www.youtube.com/watch?v=6ThzeHeQasc&NR

.




Djordje Balašević - (Odlazi Cirkus, 1980) - Zivot je more



Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke sto me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.

Neke stvari...

Volim te,
i mrzim te.
Volim kada si tu
osjećam te kraj sebe.
Možeš biti miljama daleko,
Znam i osjećam,
da sam dio tebe.

Mrzim te,
sve dok ne čujem ti glas,
tada se sve ruši,sva mržnja,
svi strahovi,
sve suze.

I kada kažeš da je kraj,
kada možda kažem da je kraj.
Uvjek znaj ,
da je na ovom kraju svijeta netko,
tko za tebe diše i neizmjerno te voli.
for You

Nakon dva dana blokade i tisuće tema,autor ostao bez inspiracije.Blokada nadam se trenutna,ali već možda u toku dana nešto naleti iza nekog ugla.Sve u svemu bliži se vikend koji baš i neće ličiti na ono što ta riječ nosi.MUŠKARAC MOG ŽIVOTA odlazi na seminar,pa ću biti ucviljena kratkoročna rapuštenica-VIKENDAŠICA!Da je netko pametan to bi iskoristio,ali takvih u ovom dućanu nema.Od posla u ponedjeljak ništa (sva sam u suzama),večeras proslava obljetnice koju moram zbog funkcije pohoditi(nadam se dobrom i poučnom provodu)ovo sam vjerovatno napisala zbog nekih novih čitatelja ovog bloga(umiljato jagnje dvije majke sisa,uvjek je govorila moja mama).Poljubac moja predsjednice!A prije toga "INFORMATIVNI RAZGOVOR" U školi SINA MAJKINOG,Bože što me čeka?Malo me uhvatila melankolija upravo smo baku(ne moju,već MUŠKARCA MOG ŽIVOTA) ispratili U dom umirovljenika jer se nije više sposobna sama brinuti za sebe a niti tko od obitelji to može.Takve stvari me rastuže,mislim da ni jedan čovjek na ovoj kugli zamaljskoj ne zaslužuje takvu starost,mislim na onaj dio kada ne znaš tko si,gdje si ni ne raspoznaješ svoje najbliže.Imala sam takav slučaj i u svojoj bližoj obitelji pa vraća neke uspomene gorke,žalim zbog toga jer je to jedna divna žena koja je cijeli svoj život posvetila svojoj djeci i svojoj obitelji,a mene je kada sam došla u obitelj prihvatila raširenih ruku i još raširenijeg srca.utjeha je jedino to što znam da će joj tamo biti bolje nego dosada.Pitam se dali se NAJVEĆI OTAC NAŠIH NARODA ikada sjeti da će i njemu u ovakvim(nedaj bože) trenutcima trebati netko od njegove djece da mu doda makar čašu vode i posveti pažnju koju mi nismo dobili s njegove strane.Ali ni to me ne brine Vardarka je dovoljno glupavo odgojena da prihvati neke oko sebe kao takve i da svoj maksimum i onima koji ga ne zaslužuju.Zvao u zadnja dva dana bar šest puta,već se uplaših da nije kakva bolest.

Eto ti blokade!
Napomena:Mali gdje je blog???