vardarka

Odradismo i Božićne blagdane,bili su nadasve uspješni.Ja zadovoljna,još ću biti zadovoljnija kada stigne račun za mobitel(ima da se iskovrnem)ali nebitno ,mada bih rađe da sam se sa svim tim ljudima kojima sam slala Božićne čestitke vidjela u četiri oka.Ljepše je to sve bilo prije ove ere sms-ova pa ako želiš nekome čestitati ili ustani stražnjicu i kreni ili se spremi da ti dođu.I ove godine se zahvalih svemu što je iznad nas na neponovljenom Božiću 94-te,taj je bio gori i od onih ratnih.Pod moraš sam morala u metropolu zbog bolesti djeteta gdje smo ostali dva mjeseca,on u bolnici,ja na drugom kraju grada kod rodbine,"čovjek mog života"kod kuće na neplaćenom radnom mjestu.Do tada a ni nikada poslje(I nadam se da neću nisam osjetila takav očaj,nemoć i tugu).Prognoze za ozdravljenje nisu bile najoptimističnije,što se poslje Hvala Bogu pokazalo kao netočno.Bio je Dan prije Badnjaka,nakon što sam uspavala dijete,spuštala sam se sa Šalate,sa trga je treštio koncert,nekako sam se u razmišljanjima utješila kako sve i nije tako crno,bit će bolje,naiđoh na prozore,okićene,blještali su onim pravim obiteljsko-Božićnim sjajem,ja sam se ispred njih osjećala kao djevojčica sa šibicama.Imala sam od djetinjstva tu slikovnicu na kojoj se vidjeo prozor i obitelj za Božićnom večerom i svo blještavilo tog trenutka,a ona je stajala bosa u snjegu oskudno odjevena i sa tolikom boli gledala u njih kroz taj prozor,dan danas tu slikovnicu imaju moja djeca i prije ovoga me rastuživala,a danas još više.Tu sam pukla,vjerovatno je u tom trenutku iz mene letilo sve što sa zadržavala u posljednja mjesec i nešto boravka, a i dvogodišnja borba sa zlicom od bolesti.Spustila sam se na nekakve stepenice i ridala,zbog nemoći,jada,isfrustrirana svim dijagnozama krivim i pravim.Osjetila sam nečiju ruku na ramenu,podigla pogled i ugledala čovjeka sa najtoplijim i najmudrijim očima koje sam ikada vidjela."Neznam što vam je i tko Vas je ili što doveo u ovakvu situaciju.Nemogu Vam reći da će biti sve dobro ali Vas molim zbog Vas same da se ustanete i pođete samnom na kavu,nemogu Vas ostaviti takvu ovdje."Tog trena se povratih sa pomisli ako je jednom prolazniku stalo do toga da se središ,draga moja sredi se zbog sebe,ovakva nikome nećeš pomoći.Otišli smo na kavu,kada mi je ispričao svoju životnu priču,postidjela sam se same sebe,bio je čovjek koji je u kratkom vremenu izgubio dijete i suprugu zbog zlica od bolesti a prije toga starije djete nakon lavovske borbe.Od tada svakog Božića poželim da se nikada nitko ne nađe u takvoj situaciji i stanju,ako se baš i mora neka mu naiđe Čika Marko sa najtoplijim i najmudrijim očima na svjetu i da mu nove snage u jedra baš kao što je to učinio meni,meni je to tada neizmjerno puno značilo.Za njega je to možda bila sitnica zrnce ljudskosti,nadam se da je pronašao srodnu dušu da nemora više kako je rekao"Šetam malo,ja sam samac ,ne uživam,pa tako prošetam i gledam kako drugi uživaju.Teško je to znate,do nedavno puna kuća,trčanje problemi i odjednom si sam."


Čika Marko od srca Vam hvala za novi vjetar koje ste te davne večeri upuhali u moja jedra.