Marketing
slavonsko jutro,maglovito i hladno,takvih nisam ljubitelj,ali snađem se nekako,uhvatilo predblagdansko raspoloženje,počelo božićno spremanje.Nisam baš tip za zimske izlaske,ali protekli tjedan me baš i nije štedio,snašlo me vjerovatno sve što me moglo snaći,uspješno sve završih i napokon se opustih u okruženju bližnjih mi.Ali uvjek postoji taj prokleti ALI,čući vrag negdje iza ćoška i samo čeka da pomislim kako sad mogu u opušatajuću fazu.Kujica mi se počela tresti,grčiti i izgledala je kao čast pred smrt.S obzirom da stara dama ima 11. godina(Labradorka istih tih 11.godina član moje obitelji) momentalno skačem na telefon i zovem radom veterinare jer je već 21.30 h,napokon nađoh veterinara i napokon čovjeka u pravom smislu te riječi,koji bez razmišljanja(čime me momentalno osvojio) pristaje doći u ordinaciju i pregledati ju( s napomenom da ČOVJEK živi izvan grada,što njemu uopće nije bilo upitno).Stanje nije jako loše ali nije ni bajno,i tako ja cijelu noć,mazim,češkam,plačem,tješim i pitam se što radi onaj gore kada ona mora ovoliko trpiti.Da nije možda godišnji?Bjesna sam na sve živo kad ju pogleda,a nejviše na svoju nemoć.
Sigurna sam da će biti bolje i nadam se.Srce mi puca kad me pogleda svojim smeđim okama.Povlačim sve svoje Božićne želje, u zamjenu za ovu: DA SE SVE BOLEŠTINE ZAKLJUČAJU U TAMNICU A KLJUČ DAJTE MENI,JA ĆU GA ZAKOPATI DA GA NITKO NE NAĐE DOK JE SVIJETA!
Post je objavljen 16.12.2006. u 08:58 sati.