Zaboravljam ljude
zaboravljam njihove oči
i osmijeh
i kao da nikada nisu postojali
ostaju
potpuni stranci...

zaboravljam ljude
s kojima sam jeo i pio
s kojima sam se ljubio
smijao plakao
zaklinjao na vjernost

Zaboravljam one nekada najbliže
one što su me lagali
što su me tukli
što su se predamnom svukli

zaboravljam ljude
na najrazličitije načine
bez povoda i zasluga
bez najave i objave
zaboravljam čitave
kamione ljudi

i kad me neki
sretnu ne vjeruju mi
da sam ih zaboravio
jer se oni mene tako živo sjećaju
i vidim u njihovim očima
da smo nekad stvarno
jedan drugome značili nešto

zaboravljam vas ljudi
svakodnevno
zaboravljam vas

zaboravite jednom i vi mene

ovo je moj svijet
baš onakav kakav želim
ovo su ruke moje
i čelo
plešem kad hoću
gdje hoću
uvijek sam
i ako se netko pridruži

imam prekidač za pljusak
za vjetar
off/on
tu je jezero
tragovi zmije
i šaš
u kućama su prijatelji

stabla lipe
naivni pijesak jezera
mir djetinjstva
ali nikad kao more
nikad kao more

more je pubertet
jezero je djetinjstvo
starost je krevet

starost je težina

starost stoji
starost broji
starost stari

starost se boji

ovo je moj svijet
ovo su moje ruke
plešem kad hoću
gdje hoću
uvijek sam
i ako se netko pridruži