Slobodaru, ti ćeš uvijek voljet more!
Jer ono je odraz čovječje nutrine.
U vrtlogu voda, što skriva ponore,
Vidiš dušu svoju, bezdan pun gorčine.
Ponekad zanesen svojom vjernom slikom,
Miluješ je rukom, pogledom što sanja,
Pa bol srca mine , omamljen urlikom
I pljuskom valova s jezom uzdisaja.
Zagonetno mračni vi ste obadvoje.
Tko zna što ti duša, o čovječe krije?
More, mrak dubina čuva blago tvoje
-nitko vaše tajne još prozreo nije.
Vazda boj bijete, a istog ste bića.
Od iskona borba bijesni svakog trena,
Jer volite samrt i krvoprolića,
Suparnici vječni , braćo nesmiljena!
Baudelaire
U potrazi
18
svibanj
2012
Još jedan petak još
jedno nedostajanje
samom sebi,
još jedno poslijepodne
uz kavu i knjigu
zar nisu svi tekstovi
stranice jedne te iste?;
listova neuvezanih
na vjetru, razneseni
kao otočki dijalekti.