Onog dana
Onog dana kad smo se spojili
Bila je ustvari noć
A energije su nam lutale
beskonačno
Kružno van od centra
I bili smo u mnoštvu
Takvih istih kružnih
Van od centra
Jedan kaos energija
Jedan splet okolnosti
Nikad objašnjiv
I sretan po nas
ili svakako nov
da budem iskren
ignorirao sam ljepotu
kao da je ona nešto ružno
i nije vrijedna pažnje
kao luđak koji ne prepoznaje
gestu zdravog razuma
tvrdoglavi luđak bez snova
o narednom sutra
klišejizirani magarac okrenut
u krivome smjeru
sad plandujem a nisam ni bio gladan
više žedan
nedostajale su mi esencije
a organizam je još dugo dugo
mogao preživljavati od bjesomučne
smionosti bez nade
hrabrosti ugrožene
besmislom
žrtvom od žrtve
Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.
Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona
promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više
stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo
dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Jorge Luis BORGES
"Kultura je pravilo,
umjetnost je iznimka".
J.L.Godard