Čovjek i more

Slobodaru, ti ćeš uvijek voljet more!
Jer ono je odraz čovječje nutrine.
U vrtlogu voda, što skriva ponore,
Vidiš dušu svoju, bezdan pun gorčine.

Ponekad zanesen svojom vjernom slikom,
Miluješ je rukom, pogledom što sanja,
Pa bol srca mine , omamljen urlikom
I pljuskom valova s jezom uzdisaja.

Zagonetno mračni vi ste obadvoje.
Tko zna što ti duša, o čovječe krije?
More, mrak dubina čuva blago tvoje
-nitko vaše tajne još prozreo nije.

Vazda boj bijete, a istog ste bića.
Od iskona borba bijesni svakog trena,
Jer volite samrt i krvoprolića,
Suparnici vječni , braćo nesmiljena!

Baudelaire