Kad sam u stanju

Ne prepoznajem prijatelje


Nevidljiva mi je ljubav


Teško se sjetim onog

Mene staloženog

Umiljatog glasa

I mekoga š



Sad neka mutirana

Spodoba

Čereči zrak

gužva ga u loptu


Sakati fino tkivo

Duha


Bijesna

Smrtno ranjena

Beznadežna


Povlači za sobom

Sve i svakog



Misleći kako nema

Što

Izgubiti


Ružna

Grdobna


Jadna

Nakaradna


Spodoba



Nikad nije naučila

plakati


Pa sad plače

kako zna

Miješaju se
izvorno i stvarno
prolazno i trajno
i kao nektar
svak ispija
do dna
ostaju slike
slike bez riječi
što dive im se
gladni želja
gladnih želja

a ne raduju se...

Prošlo je pet
Sad će šest
Otkako te
Otkako me

Otkako se…

i pitam se kamo
i dokle smo
i kako smo

I hoćemo li…

I znam da hoćemo
I možemo
i moramo
I zaista ćemo…

Uživati u putovanju….

Što nas to kopka
u jeziku stranca
kojeg susretnemo?

tamo u diftonzima
gdje taru se usne

I kao da
obasjava ga svjetlost
egzotičnih mora
plameno ljepilo
ljubavi sa žala

stranac
stranka

svejedno i isto

preskaču dimne zidove
nepisanih pravila
upoznavanja

uskaču u prvi razred
brzog vlaka za komunikaciju
putuju besplatno

legalno švercaju
diftonge tamo gdje
taru se usne...

Vidio sam toliko
lijepih djevojaka
Ali ne pamtim ni jednu
Kao i s oblacima
Što predivno rese nebo
i čine ga veselijim
još plavijim

Svakako volim umjerenu naoblaku

Zanos je opasan
kao i ponos ili
dignut nos

Tu se krčka ego čorba...

Otpustio sam sve probleme
kao helijev balon
sad nekako
sjetno gledam
za njim
bodrim ga
neka se čuva
dok on postaje
manji i manji
sve sitniji
nevidljiv
neka se čuva

Ona misli
da ju
gledam da
ne gledam
onu
pored nje

A ova opet zna
da ju gledam

I svi sretni...

Sezona je razodijevanja
I svatko gubi unaprijed
Unatrag gledajući
Ubrzani film vlastite
Prošlosti

Sezona je zapodijevanja
Svega novog
i drukčijeg
Sanjam
kako se
obale spajaju
I more uzdiže

Pokušaji postaju dobre
odluke
Navike najednom bivaju
dovoljne

Započinje lov na nepoznato