Ono kad kažu o mrtvima
sve najbolje
I ne razumijem
baš najbolje
Jer izgleda da
mrtve treba poštovati
više nego žive
Mnogi su mrtvi mrtvi
jer su kao živi dobijali najgore
sad kao mrtvi dobijaju najbolje
jer je tako (kažu) najbolje…
napokon mrtvi dobijaju najbolje
za sve ono što su radili najbolje
a što je najbolje
više ih ne moramo gledati
kako im ide na bolje
i govoriti im –Sve najbolje !
i strepiti kad talentirani sjednu pored nas
i dodiruju nas svojim zjenama
iz tog velebnog zdanja duha
Konačno možemo odahnuti i reći
-Najbolje je prošlo.
Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.
Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona
promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više
stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo
dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Jorge Luis BORGES
"Kultura je pravilo,
umjetnost je iznimka".
J.L.Godard
