utorak, 27.05.2008.
Kad me se dočepaju
 Uhvatit će me po hladu Dok sam još ošamućen Jer su u suprotnome U gabuli Pitat će me tko Sam mada već sve O meni znaju Namjerno ću reći Pravo ime I namjerno ću se praviti još gluplji Nego što su oni Ikada bili Ne mogu me poraziti Ni u gluposti Kao što kaže Lucidni monstrum Albert Ljudska glupost je neograničena Tražit će da im Sve potanko ispričam A ja ću se braniti Šutnjom I blesavim veseljem Branit ću se najdvratnijom Dobrohotnošću što je svijet ikada vidio Palit će mi šamare A ja ću tražiti čašu vode I zamoliti cigaretu Koju ne pušim Psovat će mi majku A ja ću samilosno gledati te zvjerske okice Što provociraju Što maltretiraju Gurat će mi šaku u grlo A ja ću pohlepno otvarati usta Ne bih li im olakšao proces Gazit će me kao kikiriki Poslije nogometne utakmice A ja ću prebrojavati udarce Da im pomognem ako vode statistiku Kada mi to sve dosadi Uz najveći napor volje Ali i uz grižnju savjesti Da sam mogao i više pomoći Prvome ću odgristi grkljan A drugome iščupati oko Treći neće doživjeti Jutro Podignut ću svoj šešir Kojeg ne nosim I utegnuti kravatu Koje nemam Pridržati lijevi bubreg Uredno pokupiti svoja Prednja četiri zuba sa krvavog poda I uz duboki naklon Ispričati se na smetnji -I ako mogu još što Za vas učiniti- Izaći u novi dan |
