Why is the deadliest sin to love, as I loved you...?

istina je, svi smo po malo ludi....
kao što je djevojka koja plače krvave suze žalosna,
tako ja želim biti sretna...
želim biti toliko sretna da zaboli,
biti sretna kao u tvoje vrijeme.....
zašto si mi to oduzeo?
zašto više nemam tu bol i znanje da si možda kraj mene....?
zašto si mi omogućio da sada bez tebe budem sretnija nego s toboma a nisam se žalila...?
bila sam spremna na sve...
samo ne na situaciju u kojoj te neću nimalo trebati nego biti sretna u nečijem zagrljaju....
....a to nije tvoj zagrljaj....

sjećaš li se kad sam ti pričala o djevojci koja je bila zaljubljena?
da, upravo ona djevojka duge crne kose,
plavih očiju, crvenih usana i blijede puti poput snijega po kojem je koračala
dok su se pahuljice topile pod njezinim stopalima....
sjećaš li se kad sam ti pričala o strahu od krvavih suza kojih su bojale njezine plave oči....?
sjećaš li se kad sam ti rekla da se boji samoće....?

ipak, nije ona mogla odlučiti o tome kada će pasti,
jednostavno pokleknuti i slomiti se od boli......
nije imala snage niti volje brinuti se za svoju bijelu haljinu
nego je jecajući pala na meki snijeg pod svojim nogama i postala dio svega što ju okružuje....
za njom je ostao jedino trag krvavih suza koje nije mogla zadržati samo za sebe,
poklonila ih je tebi kao znak svoje ljubavi....

želiš li znati što je bilo poslije kraja svega?
ne....
ne želim da znaš što sam proživjela....
sad imam drugi život i sretnija sam uz njega nego uz tebe....
barem znam da me on neće natjerati da plačem kao što si ti to znao raditi....
više nisam ona....
sad sam samo ja.....

istina je, zar ne?
svi smo po malo ludi.....