nedjelja, 06.05.2007.

padam...

padam....
u svakom trenutku sve sam bliže dnu....
svi oni koji su mi nekada nešto značili
jednostavno više nisu tu, kao da im nije stalo....
i nije....
svi žele da im kažem,
svima i govorim
i time bacam samu sebe u propast....
znam izraze lica ljudi koji poslušaju moju priču.
svi se prave da razumiju....
svi se prave da znaju kako mi je....
svi se prave da im je stalo...
ne shvaćaju da svaka njihova riječ
ne vodi poboljšanju....
u nadi
da će mi netko pružiti ruku na mom putu u propast,
nastavljam sa svojom pričom....
ljudi se zgražaju, vidim im to u očima,
čak i oni požele nestati!
pogotovo on, želi mi bit podrška,
zaista to i je,
ali ponekad me i on odbacuje....
on pomno sluša moju priču,
kao da je njegova vlastita,
izgovara riječi tako lako,
kao da je cijeli taj film već proživio....
kad se svjetla ugase, on me zagrli,
ponekad zna biti tako nestvarno....
tako savršeno....
svaka njegova riječ tako lako dopire do mene....
na svaki njegov pokret teško ostanem hladna.....
zatvorim oči i opet osjećam da padam....
padam negdje nigdje, u nešto bez kraja....
znam da je on kraj mene, znam da me grli,
ali sve je tako nestvarno....
zato padam....
ako ti išta značim, pruži mi ruku,
želim biti uz tebe...
ne dopusti da padnem.....
- 15:16 - Don't just fade away ( 23 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

                                                    Designed by: Nlo©