Why is the deadliest sin to love, as I loved you...?

Na dnu provalije gdje život je bio ljepši, životinje mirnije a ljudsko srce sretnije,
usred svega, na otoku snijega, leda i mržnje, sjedila je ona.
Crna joj kosa odoljevala je vjetru,
a krvavae suze bojale su joj haljinu bijelu
i zlo joj tlo pod nogama.
Još uvijek pogmute glave jecala je...
htjela je da ju netko čuje...
Sjedila je na otoku snijega, leda i mržnje topla srca i zaljubljena....
Podignuvši pogleda vidjela je njega....
stajao je...
nije ju niti primjetio, niti vidio, niti volio....
Njezine oči bile su usmjerene u njega,
njezin pogled pun ljubavi,
njezin obraz topao i blijed istovremeno,
njezine usne crvene kao nikada do sad.
Htjela je još samo na trenutak biti uz njega,
na kraju vremena i svijeta,
na dnu provalije života iz bajke,
htjela je još jednom biti u filmu sreće....
Ipak, nije bilo nade za njezinu ljubav.
Sjedila je sama na otoku snijega, leda i mržnje,
ponovo s pogledom prema vječnoj bjelini pod njezinim koljenima....
Krvave joj suze opet su počele teći niz lice,
na haljinu, na bjelinu pod nogama...
Spustivši glavu još jedna krvava suza potekla je niz njezino blijedo lice,
još jedna suza potekla je, a to je bilo sve što joj je ostalo....
Bez ljubavi,
bez sreće,
umotana u bezdan samoće i tuge
pala je beživotno na tlo zla.
Sada krvava haljina prekrivala je njezino mrtvo tijelo,
njezino bijelo lice nestalo je u bjelini snijega,
njezina crna kosa nije više dodirivala pahuljice snijega u letu,
a njezin pogleda postao je dio bezdana i ništavila....
Crna krila arkanđela vodila su ju u svijet gdje mjesec obasjava put,
a oštrica kose vladarice smrti sjaji pod mračnim nebom....
ona je otišla....
zauvijek...
Otok snijega, leda i mržnje ostao je prazan,
a vladarica smrti i kola arkanđela očekuju novu žrtvu...
novu nesretnu ljubav....