petak, 15.09.2006.

dying voices...

Zašto...?
Zašto se u opće trudim zaobići svoju stvarnost?
Ljudi oko mene već su zbunjeni mojim postupcima i razmišljanjima...
Zašto se u opće trudim biti ono što nisam?
A ja nisam osoba koja može mrziti....
Zašto se trudim mrziti ga nakon svega, osvetiti mu se, a nisam takva....?
i još ga volim, bez obzira na sve....
bez obzira na to koliko to neshvatljivo bilo onim zbunjenim ljudima....
Kako oni ne shvaćaju da sam nešto osjetila, i znam da mi nije lagao....
znam da nije, znam da je i on to stvarno htjeo.... i on je nešto osjetio....
Umirući glasovi tiho mi šapuću kako me još uvijek voli, čeka me....
čeka me on, i čeka me tama....
zajedno će me zagrliti i napokon....
Umirući glasovi će nestati jer će on biti tamo, tada...
bit će sve što sam uvijek željela!
Tada se više neću morati pretvarati, bit ću napokon ono što jesam...
Zbunjeni ljudi više neće mariti za mene jer će znati da sam tamo gdje pripadam, u tami....
Bit ću kod njega i imat ću sve što mi treba:
toplinu njegovog daha, poglada, zagrljaja....
i neću se bojati mraka....
jer znam....
kada opet nastane nemir, kada opet dođe veliki preokret i sve se izmjeni,
doći će umirući glasovi i odvesti me na crno-bijelim krilima natrag u stvarnost....
umiruću stvarnost....
a ja...?
ja ću opet čekati njega, njegove poglede, njegovu ljubav, nježnost i toplinu da me pozovu natrag....
natrag, u svijet, u kojem postojimo samo ja i on....

dying voices...
- 09:48 - Don't just fade away ( 43 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

                                                    Designed by: Nlo©