ponedjeljak, 04.09.2006.

Sinoć sam te opet sanjala...
Čula sam tvoje stope u gluhoj noći
kako mi se približavaju,
osjetila sam tvoj topli dah na svome licu.
Suza koja je kliznula niz tvoj obraz nije bila iskrena,
to tek sada znam....
Znaš li kako boli?
Znaš li kako boli zvuk tvojih stopa
po bijeloj cesti u vječnost?
Znaš li kako boli zvuk mojih riječi
što mole još jedan poljubac,
što mole još jedan zaglrljaj,
što mole samo jednu iskrenu suzu...?
Uvijek sam htjela budna sanjati,
sada to mogu, i nimalo mi se ne sviđa....
Znam da te gubim, a zapravo,
nikada te nisam niti imala....
Zašto? Je li to zato što sam budna sanjala?
ne znam...
I sada...
Gledam isti onaj mjesec kako obasjava bijelu cestu....
Tvoja sjena sada je samo iluzija,
tvoje stope samo neostavriva nada,
tvoj poljubac samo neispunjena želja....
Ali što mi to sve vrijedi kad nemam tebe?
Želim ti pokloniti sve što imam:
svoju iluziju, svoju neostvarivu nadu i svoju neidpunjenu želju.
Osvrćem se oko sebe i shvaćam da više ništa nemam.
Imam samo ljubav koju osjećam prema tebi.
Dala bih ti i to, ali, zar si zaboravio?
Zar si zaboravio da ja budna sanjam?
- 19:29 - Don't just fade away ( 2 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

                                                    Designed by: Nlo©