Evo me
04.10.2006., srijeda
Evo tu je naslov
Evo na nagovor drage Gorkikraj ja morah nešto napisat. Sad sam skužila da vas zapostavljam (vjerni moji čitatelji  ) jer provodim cijele dane na forumu filozofskog f. pokušavajući izbjeći propuštanje bilo kakve korisne informacije ili zujim po samom faksu...a kaj je najgore, nije još ni počeo!!!! pitam se kaj će tek bit poslje... + iam filing da me hvata neka virozica al odupirem se razbolijevanju jer sam shvatila da su sve moje bolesti psihosomatske prirode pa kontroliram apsorpciju stresa  .Eh kad mene svaka glupost dira.... Kad smo već kod toga...Jučer sam si slučajno prokopala po uspomenama.. Pospremala sam ladicu i pronašla neke zapise iz prošle godine. Uopće sam zaboravila da sam pisala te stvari. Uglavnom, pisala sam o jednoj osobi koja mi je prije fakat puno značila i ponovno me pogodila ista tuga koju sam nekad osjećala. Mislila sam da sam potisnula te osjećaje, al valjda je trajalo predugo da bi tak brzo izblijedilo..Unatoč svemu, drago mi je da je gotovo i da je mučenje prestalo, makar ću vjerojatno uvijek nešto osjećat prema Njemu. Nikad neću otkrit kakav je to bolestan užitak osjećao poigravajući se mojim osjećajima. A možda je tak moralo bit jer sam već ionak bila bolesno opsjednuta njime. Yes it's time to move on... Mrzim sjećanja... Pogotovo ona lijepa. Jer ona ipak najviše bole. Kad znaš da se nikad neće ponovit...  |
- 22:31 -
Što ćeš mi reći? (4) -
#
