Evo me

29.10.2006., nedjelja

Odite na balet

Znam da zapostavljam svoj dragi blogić u zadnje vrijeme. Možda mi je preljepo u životu (jea rajt) pa nemam o čemu cmoljit. Al evo našla sam o čem ću cmoljit. Pre rijetko vidim ljudove svoje iz srednje. Zadnji put se vidjesmo u ponedjeljak ,a to je fakat davno . Ja im se nemrem jafit jer neam para na mobu, a oni ništ (da i ti voajeru jedan kojeg sam zvala u močvaru). Htjedoh da se svi skupimo za čvaru al mi se niko ne javiše. Možda je tak i bolje jer i onak neidoh tamo. Idoh na premijeru Coppelije u HNK. Arghhh... George Stanciu!!! đast predobro... ansambl je bio manje više očajan, a george briljantan kao i obično. skakutao po pozornici ko perce. Btw HNK je dobilo crnog plesača, samo ako ikog zanima, dajem još jedan razlog da dojdete vidjeti naš balet. Nije spacijalno dobar zasad al ko zna šta će još bit od njega. Enivej, osim što vidjeh Georgea na pozornici, upoznah Londonskog foto modela - preslatki gejiš-luking dečko plave kosice i okica sa emo frizuricom. Tečno priča hrvatski...njam Eto, makar sam uživala bilo bi mi još ljepše da sam vidla svoje ljudove tak da, izvolite mi se javit jer će inače bit spenkanja mamicu vam!!!

23.10.2006., ponedjeljak

SRETAN MI ROĐENDAN....!

E fakat , ovo mi je jedan od najljepših rođendana ikad. Da nisam izgubila 200kn bio bi najljepši. Lajk dobila sam poklon od ljudi koji me znaju tek oko 2 tedna...Bilježnicu sa pjesmicama i (gej) slikicama itd... Uglavnom..prekrasno. Nisam mislila da će itko uopće primjetit da mi je ročkas, a oni tako....I tak sam se fino zapila s njima na faksu i bilo mi zakon, i onda došla stara ekipa i ja zgubim pare. I tak sam se rastužila i rasplakala kaj ih nemrem ni počastit a tak sam se tome veselila,misla sad ćemo se svi zajedno skupit i zapit, al nakraju smo se ipak uspjeli nekak zabavit ( bar se nadam). Nažalost, svjesna sam da sam ostatak večeri bila fakat trula, što se bitno popravilo na putu do doma, al mi je ipak žao, kaj nisam mogla do kraja uživat u tak ljepom ročkasu. No, kak moja stara veli ( fala bogu da je tak reagirala) "sigurno postoji razlog zakaj sam ih morala izgubit". Mislim, jest da je to 200 kn, kaj ja uopće rijetko vidim u komadu (a i sitno) al na kraju dana, eto zaključujem da mi je svejedno bio prejeben ročkas jer sam vidla sve ljude koje volim ili koji mi se (barem životinjski tjelesno) sviđaju, i potrudili su se da mi dan prođe fakat ljepo. Možda sad zbog ovih 200kn zvučim ko neki prljavi materijalist, al mislim da mi ni jedan poklon (ne znam kak skupi) nemre zamjenit ovaj dan i ove ljude koje volim i koji su tek ušli u moj život okrećući ga na jednu nepoznatu, pozitivnu stranu. Volim vas sve i svima vam puno fala!!! A sad, par krasnih slikica samo za mene

09.10.2006., ponedjeljak

heloouuu

08.10.2006., nedjelja

Gavran

06.10.2006., petak

Thank you

How bout getting off of these antibiotics How bout stopping eating when I'm full up How bout them transparent dangling carrots How bout that ever elusive kudo Thank you India Thank you terror Thank you disillusionment Thank you frailty Thank you consequence Thank you thank you silence How bout me not blaming you for everything How bout me enjoying the moment for once How bout how good it feels to finally forgive you How bout grieving it all one at a time Thank you India Thank you terror Thank you disillusionment Thank you frailty Thank you consequence Thank you thank you silence The moment I let go of it was The moment I got more than I could handle The moment I jumped off of it was The moment I touched down How bout no longer being masochistic How bout remembering your divinity How bout unabashedly bawling your eyes out How bout not equating death with stopping Thank you India Thank you providence Thank you disillusionment Thank you nothingness Thank you clarity Thank you thank you silence

04.10.2006., srijeda

Evo tu je naslov

Evo na nagovor drage Gorkikraj ja morah nešto napisat. Sad sam skužila da vas zapostavljam (vjerni moji čitatelji ) jer provodim cijele dane na forumu filozofskog f. pokušavajući izbjeći propuštanje bilo kakve korisne informacije ili zujim po samom faksu...a kaj je najgore, nije još ni počeo!!!! pitam se kaj će tek bit poslje... + iam filing da me hvata neka virozica al odupirem se razbolijevanju jer sam shvatila da su sve moje bolesti psihosomatske prirode pa kontroliram apsorpciju stresa . Eh kad mene svaka glupost dira.... Kad smo već kod toga...Jučer sam si slučajno prokopala po uspomenama.. Pospremala sam ladicu i pronašla neke zapise iz prošle godine. Uopće sam zaboravila da sam pisala te stvari. Uglavnom, pisala sam o jednoj osobi koja mi je prije fakat puno značila i ponovno me pogodila ista tuga koju sam nekad osjećala. Mislila sam da sam potisnula te osjećaje, al valjda je trajalo predugo da bi tak brzo izblijedilo..Unatoč svemu, drago mi je da je gotovo i da je mučenje prestalo, makar ću vjerojatno uvijek nešto osjećat prema Njemu. Nikad neću otkrit kakav je to bolestan užitak osjećao poigravajući se mojim osjećajima. A možda je tak moralo bit jer sam već ionak bila bolesno opsjednuta njime. Yes it's time to move on... Mrzim sjećanja... Pogotovo ona lijepa. Jer ona ipak najviše bole. Kad znaš da se nikad neće ponovit...

02.10.2006., ponedjeljak

Šmrlc