vakuum
Eto, baš hoću!
Umjetnost nestajanja
Kad vam kažu „Ne poznajem li ja vas“?
recite "Ne"
Kad vas pozovu na tulum
sjetite se kakvi su tulumi
prije negoli odgovorite.
Netko vam glasno priča
da je jednom napisao pjesmu.
Masne okrugle kobasice na papirnatom tanjuru.
Zatim odgovorite.
Ako kažu „Morali bismo se sastati“
recite "Zašto"?
Ne radi se o tome da ih više ne volite.
Nastojite se sjetiti nečega
prevažnog da biste zaboravili.
Drveće. Samostansko zvono u suton.
Recite im da imate novi projekt.
Nikada neće biti dovršen.
Kad vas netko prepozna u trgovini
klimnite kratko i pretvorite se u kupus.
Kad se netko koga niste vidjeli deset godina
pojavi na vratima,
nemojte mu početi pjevati sve svoje nove pjesme.
Nikada nećete nadoknaditi propušteno.
Hodajte uokolo osjećajući se kao list.
Znajte da možete pasti svaki tren
Tada odlučite što učiniti sa svojim vremenom
NAOMI SHINAB NYE
Ima jedna pjesma Bijelog Dugmeta koja počinje sasvim lagano:
Uvijek sam bio pametno dijete, tako kažu.
Prao zubiće, prije ručka rukice
Za mamine goste, učio pjesmice...
A onda se Bebek izdere iz sveg glasa:
I štaaaaaaaaaaa?
Baš tako. I šta?
Učili su me prati ruke prije jela, pristojno pozdravljati susjede, goste, nadolazeće. Ustajati se starijima u tramvajima i autobusima. Sva sreća da se ne moram dizati nikome u avionu. I sva sreća da ne letim baš. Učili su me čarobnim riječima. Molim. Izvoli. Hvala. Oprosti. Učili su me da nije lijepo lagati. Da ne smijem sa žvakačom sjediti na satu kemije. Ustvari, na bilo kojem satu, ali jedino se profesorica kemije bunila na žvakanje. Učili su me da je nepristojno reći ne, osim kad nešto pristojno odbijam. Ne, hvala. Tu niječnica mijenja smisao.
I onda, najednom odrastem. Ne znam kad se to dogodilo. Voljela bi znati. Al ne znam ja još puno toga. Pa ću preživjet i ovo neznanje.
Ovako odrasla, zapravo, relativno odrasla, relativno zrela, relativno pametna i relativno plava dohvatim sa neke police knjigu koju ni čovjek sa ozbiljnim poremećajem vida ne može promašiti.
Na bijeloj podlozi crvenim slovima, ali ogromnim crvenim slovima, piše naslov. Da su samo malo veća slova, virila bi izvan korica, garantiram. KAKO REĆI NE. I onda sasvim sitnim, crnim, jedva primjetnim slovima I NE OSJEĆATI SE KRIVIM.
Kao hipnotizirana, moja ruka je dohvatila baš taj naslov. Uz mali milion drugih. Sigurno i boljih. Možda i edukativnijih. I sa osjećajem krivice odlazim s tom knjigom pod rukom. Radije bi je stavila u neku neprozirnu vrećicu. Ali i pod rukom je dobro.
Pri prvom susretu sa škarama i prapirom zamatam joj korice. Nisam baš takva pedanterija, inače. Ali ovo je knjiga sa sumnjivim nazivom. Možda i sumnjivim sadržajem. Moram ju pročitati. I nitko ne smije vidjeti što čitam.
Pokušava me, u ovoj, relativno odrasloj dobi, naučiti nešto što su mi dijametralno suprotno usadili kao tablicu množenja. Kao jedanputjedan.
Čitam i klimam glavom. Pa stanem. Poneki redak pročitam dvaput. Triput. Ipak sam ja plava. Pa ponovo zaklimam. Redaju se primjeri. Redaju se savjeti. Ja klimam.
Redaju se i moji najdraži sobom, a ja svaki put zaklopim knjigu i posvećujem ima pažnju. Gladan? Ne možeš dohvatiti čašu? Ne znaš di ti je siva majica? Ne razumiješ zadatak iz matematike?
Nabacim ugodni smješak, izgovorim sudbonosno Evo me, zlato, a u meni vrišti Bebek iz sveg glasa I štaaaaaaaaaa?
Ipak sam ja početnik, čitač. Početnik u klimanju i shvaćanju. Ima još puno primjera do kraja. Od Ne osnova. Ne za posuditi novac. Ne na poslu (taj dio je baš interesantan, ali meni totalno neprimjenjen). Ne izlascima sa romantičnim zapletom (sad, ko bi to i odbio, pitam se...). Ne obitelji i prijateljima. Ne djeci. Ne zahtjevnim osobama (ove imaju čitavo svoje poglavlje). Ne svakodnevnici. Ne?
I odviknuti se od da-kanja. I naučiti da je reći ne vrlo pozitivna stvar. Klimam glavom, ali mi baš ne sjeda sve na svoje mjesto. Možda klimanjem sjedne. Možda uspije u meni razviti uvijeće koje su mi godinama pokušali izbiti iz glave i stvoriti prostor i vrijeme za bavljene stvarima koje me ispunjavaju.
Na primjer ponovo posuditi istu knjigu. Bez imalo grižnje savjesti. Bez želje za zamatanjem korica.
A kad me knjižničarka značajno pogleda, nabaciti ugodan smješak i izgovoriti sudbonosno I štaaaaaaaaaaaa?
30.05.2006. u 09:31 |
55 Komentara |
Štedi |
Gore |
^
| < |
svibanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Život ne treba shvatiti preozbiljno. Uostalom, 'ko se živ iz njega izvukao?
Ne mogu psovati, pa ironiziram.
Ne da mi se govoriti, pa se smješkam.
Slabost je, dakle, moja snaga i bezvoljnost moja volja.
Jer ja - nisam ja.
J.P. Kamov
POSJET UVIJEK ČINI ZADOVOLJSTVO. AKO NE PRI DOLASKU, ONDA PRI ODLASKU
Mjesečeve mijene
zrakoprazna@gmail.com
'Ko te ima taj te nema
Ne može se uhvatiti senka
od života što k'o Dunav teče
jer je život i svetlo i tama,
nekad jutro a nekada veče,
jer je život i svetlo i tama,
nekom jutro a nekome veče.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Neki žive blizu al' daleko,
kao kamen ne mogu se maći
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći,
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu dotaći.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Dotaknu se linije života,
dve sudbine kao jedna traju
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al' jedna za drugu dobro znaju,
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al jedna za drugu dobro znaju.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Z. Bogdan
Neka cijeli ovaj svijet
Znam, negdje mjesta ima
na svijetu kojem živimo mi
još negdje sunca ima
gdje postoje još sni
Neka cijeli ovaj svijet
još sja u suncu
neka naša zemlja sva
postane sretna
neka cijeli ovaj svijet
zove se bajka
zelena i mirisna
cvjetna sva i nevina
livada iz sna
Plam topli negdje tinja
sjaj tople zvijezde seže do nas
još pravih ljudi ima
što vjeruju u spas
"Jalta, Jalta"
A.Kabiljo/M.Grgić
O jednoj mladosti
Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom
Pričaju ti priče te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' prešućuju da taj svijet krade
Bas tvog sunca sjaj
Jedna mladost, jedan san sreće
Al' do nje još dalek, dug put
I dok srce na svoj put kreće
U taj svijet ocvao i žut
Odjednom ces shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet teče
Bez cilja svog
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku katkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću bas ja
Tko da zna
K.Metikoš/I.Krajač
Ima jedan svijet
Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela
Ima jedan svijet gdje riječi su djela
U tom svijetu živi čovjek od soli
Sjajom sunca rođen, kamen kojeg volim
Iz njega čujem glas bez riječi
Čutim snagu ovog tijela
Ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi
Sve bi htjela
Voliš me nježno, znam, to si ti,
Tako mi trebaš, trebaš mi ti
U jednom trenu sve bih htjela
Kroz igru riječi, a riječi su djela
Oprosti molim te, vrati me...
Svijetu mom
Stijene
Igračka vjetrova
Pati bez suze, živi bez psovke
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze,
a jadikovke ublažit neće gorki san.
Podaj se pijanom vjetru života
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, na pokoj nije
cvijet što nema korijena.
T.Ujević
Svakidašnja jadikovka
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
T.Ujević
Za mene posebni
Micica
freestyler
ddadd
tajpvrajter
catcher
JJ
Pjesma o jednoj mladosti
RiLady
SKLBLZ
SSpot
trillian
Mladen
striček gajo
maria helena
Dragon Fly
rahatli
Mysteries
snopovi
Forza Fiume
lega svega
koki
zvoncica
estrogena
indianwoman
pantera
isil
justawoman
Old Soul
naposljetku
Hera
bobelline
djevojka za 1 dan
1971
zlo i naopako
babl
almost poznata
plokmin
@
...
Zahvale