vakuum

Sjećaš se Barbare?

Jacques Prevert.
Pisao je pjesme. Prekrasne. Al jedna mi je posebno lijepa. I pročitala sam je milion puta, al ju nikad nisam naučila napamet. Nisam se ni trudila. Znam djeliće, al ne i cijelu. Al valjda mi glava prepuna drugih, pa ne stane još i ova. Barbara.

I nekako volim misliti da je to sretna pjesma. I sjetiti se Barbare u sretnim trenucima. Al ne ide… I želim da je sretna. I Barbara i njen Žak. (Samo da nije Houdek. Onda je odma tužna pjesma). I mora imati hepi end. Jer meni sve mora imati hepi end. Inače, nije dobro.

Počnem čitati lijepu pjesmu. Već po naslovu znam da je lijepa. U početku je sve lijepo. Dobro, malo pada kiša, al to je valjda radi romantike.

Ona je hodala nasmijana, očarana pokapana.
Nema veze što je kišilo.
Ona se smijala.
A onda se i on smijao.
I sve zvuči veselo.

Al čovjek je proklet, pa baš sve mora do kraja pročitat. Na prvoj stranici je sve sretno i ulijeva nadu.
Da će stati kiša.
Da će Žak prići Barbari.
Da će se zagrliti.
Poljubiti.
Zajedno se smijati.

Ali ne, ja moram okrenuti stranicu. A tamo neki čovjek kojem ona trči u zagrljaj. I on zna njeno ime. A mi nemamo pojma ko je on. Dobro, možda je tata. Pa javit će se tati i onda otrčati Žaku.
Još ima nade.
Baca mu se u zagrljaj jer ga dugo nije vidjela.
Ne zato jer ga je došla žicat đeparac, nego ga se zaželila.
Starci su joj rastavljeni.
On u drugom gradu.
Dugo se nisu vidjeli.
On joj zna ime, naravno. Pa otac joj je. Valjda.
Nada za hepi endom nikada ne jenjava.

I onda opet nova stranica.
Koji me vrag tjerao okrenuti ju. Da su se bar dvije zalijepile zajedno. Mislila bi da je kraj.
Ona je vidjela taticu.
Sad je sretna.
Žak je isto sretan, jer je vidio Barbaru.
I zato što je ona sretna.
I ja sam sretna jer su svi sretni.
I bravo Žak, za hepi end!

Al ništa se nije zalijepilo.
Nestašica ljepila, valjda.
Odjednom nekakva neutješna žalost.
Odjednom nekakav rat.
Rat koji je sve uništio.
I moju lijepu pjesmu.
I moj hepi end.

Dugo nisam pročitala ovu pjesmu. Neki dan me brat podsjetio na nju.
I smijali smo se Barbari i Žaku.
I odlučili da će ovo biti sretna pjesma.
Samo ju ne smijemo čitati do kraja.
A i manje je za naučiti napamet.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Život ne treba shvatiti preozbiljno. Uostalom, 'ko se živ iz njega izvukao?


Ne mogu psovati, pa ironiziram.
Ne da mi se govoriti, pa se smješkam.
Slabost je, dakle, moja snaga i bezvoljnost moja volja.
Jer ja - nisam ja.
J.P. Kamov


POSJET UVIJEK ČINI ZADOVOLJSTVO. AKO NE PRI DOLASKU, ONDA PRI ODLASKU