Buddha Dharma u svakodnevnom životu i dalje od toga

Ne znam da li sam ja pretjerano naivno sentimentalan, no oduvijek sam imao ideju da su na mjestu ministara (koje sam smatrao važnim u političkom kontekstu zemlje) namjena ljudima sa snažnim i dugogodišnjim iskustvom u resoru koji ministriraju.
I onda dolazi službena izjava premijera da je u trenutačnoj situaciji koja je eskalirala jedan od problema neiskustvo ministra.
Nije da se čudim tome da je neiskusan, čudim se kadroviranju, gdje je za ministra obrane postavljen ekonomist.
Nije mi poznato koliko vojnog iskustva dotični ima, no podsjeća me na davni intervju sa Slobodanom Praljakom, još za vrijeme rata, kada su ga pitali kakvih vojnih iskustava ima, na što je odgovorio da je pročitao nekoliko romana Roberta Ludluma.
Hajde.
Roberta Ludluma?
Pa to nisu čak niti ratni romani.
Praljaka znam iz vremena kada mi je predavao elektrotehniku jedan semestar i mogu kužiti kojim je i kakvim stazama se probio do generala.
No zanima me što bi odgovorio ministar Banožić da ga se pita o vojnom iskustvo koje može primijeniti na svoje ministrovanje.
A da nije 'poslušni pijun'.
A onda je i pojašnjenje da nije problem što je Banožić napravio nego je pravo neiskustvo na koje se premijer referira što je upleo premijera i stranku u cijelu priču, što nas opet dovodi do pitanja kako su premijer i ministri neovisni, kako ministar može djelovati a da nema veze sa premijerom, i kako stranka može biti po strani ako se premijer nije odrekao svog članstva za vrijeme premijerovanja?