Buddha Dharma u svakodnevnom životu i dalje od toga

Kada svi misle isto, nitko ne misli previše.
Bezumlje horde ili krda je uvijek bilo pogubno, na ovaj ili onaj način.
Isključiti mozak i pratiti nešto ganglijima nije opcija koja donosi svijetlu i bolju budućnost.
Evo vam primjera WC papira, evo vam primjera maski za lice gdje stručnjaci govore javno da nema potrebe da ih nose zdravi već samo oboljeli kako bi ograničili sirenje virusa sa sebe, dezinfekcija do apsurda, kao da je svaki kvadratni centimetar van stana prekriven kilama i kilama najsmrtonosnijih virusa, bakterija i gljivica.
Ne ponavljajte kao ovce sve što čujete.
Znate koje je bilo najčešće opravdanje čuvara nacističkih koncentracijskih logora?
Radio sam samo što mi je rečeno.
Bez srca, uma, etike…
Ljudi, razmišljajte, još uvijek je dozvoljeno, i nije kasno.
Nameću se ograničenja vaših sloboda na mala vrata za koje ne možete biti sigurni da će biti uklonjena nakon sto opasnost od virusa prođe, i sto ćete onda, pomiriti se s time i reci jebi ga idemo dalje još malo vise porobljeni nego jesmo.
Strah je najveći robovlasnik kroz tisućljeća, on vas liši logike, razuma, slobode, i to dobro znaju oni koji ga potenciraju jer sto ste vise prestrašeni to ste poslušniji.
Već sada govore da će ovakav asocijalni način života biti matrica za buduće življenje, alijenacija od drugih, zatvaranje protoka informacija osim onih koje vam plasiraju na tanjurima preko kontroliranih medija.
Predsjednik sabora se raspituje kod Ustavnog suda kako može povećati ustavno naša ograničenja slobode.
I mislite da će se to ukinuti kada sve prođe.
Ne budite naivni.
Primjer je recimo cijena auto puta, početkom turističke sezone povise cijenu auto puta jer je turistička sezona (i nije neko opravdanje osim vise ćemo zaraditi jer je frekvencija veća), no prođe turistička sezona, a cijena ostane ista, i nikome ništa, nitko se ne buni, placa novu višu cijenu i dalje.
I sto će se dogoditi sljedeće turističke sezone?
Pokusajte predvidjeti.
Kuhaju nas kao žabe cijelo vrijeme i ovo sada bi moglo biti začinjavanje obroka na kraju kuhanja, a kada je obrok gotov nema nazad.

Držite se ljudi razumno uputa struke da se rješi pandemija, no promatrajte sto se paralelno događaja, da se jednog jutra ne probudite u nekoj potpunoj anti utopiji (za razliku od ove trenutačne koja je hibrid) i čudite k'o pura dreku kako je do ovog došlo.
Nisu svi dobronamjerni, ima i pohlepnih, neetičkih, sociopatskih i psihopatskih osoba gdje im nikada ne bi smjelo biti mjesto.
Mislite ljudi, zaključujte, bavite se činjenicama oko vas.
Ne dajmo se bas tako lako.

Jedna od bitnijih stvari u Buddha Dharmi je priroda svih fenomena.
Kao prvo fenomeni su sve sto nas okružuje, uključujući i nas same, jer mi nismo odvojeni od svijeta oko nas (ideja odvojenosti se naziva dualizam i o tome ćemo nekom drugom prilikom).
Dakle priroda svih fenomena sastoji se od tri pojma: netrajnost, složenost i međuzavisnost.
Ovih dana primarno razmišljam o prvom od njih, netrajnosti.
Situacija koja se drastično mijenja iz dana u dan je dobra prilika da to promotrimo na primjeru koji je teško ne vidjeti.
Recimo još do prije mjesec dana umjetna inteligencija je bila jedna od glavnih tema zajedno sa strahom da će intenzivniji dolazak iste oduzeti ljudima radna mjesta, špekuliralo se sa specifičnim radnim mjestima i brojevima.
Bio je prisutan atavistički strah, mada je realna situacija bila daleko od dramatične jer AI je još daleko od stvarno funkcionalnih sistema kakvi su predviđeni u tim scenarijima.
I onda gotovo pa niotkuda pojavilo se maleno biće koje je niti živo, niti mrtvo, nema superiornu inteligenciju niti ima ikakav veliki plan da nas pokori i što nam je napravilo?
Počistilo je radna mjesta u par dana u daleko većem broju od našeg straha od AI, satjeralo nas u obore gdje čekamo tko zna što, postalo je nepobjedivo oružje naših gospodara.
U par koraka.
Netrajnost u samoj svojoj srži.
Danas kupuješ naranče na placu, sutra juriš oko placa ne bi li uhvatio koji kamion koji odlazi sa robom sa tog istog placa koji je sada zatvoren ne bi li 'na crno' kupio još koju naranču.
Ako to nije netrajnost ne znam što bi bilo.
A mogao bi sada navesti gomile aktualnih primjera.

No idemo dalje, da vidimo što se stvarno događa i koliko smo u svemu tome sami odgovorni (ne govorim o pranju ruku i ostalim banalnostima).