Jedna od bitnijih stvari u Buddha Dharmi je priroda svih fenomena.
Kao prvo fenomeni su sve sto nas okružuje, uključujući i nas same, jer mi nismo odvojeni od svijeta oko nas (ideja odvojenosti se naziva dualizam i o tome ćemo nekom drugom prilikom).
Dakle priroda svih fenomena sastoji se od tri pojma: netrajnost, složenost i međuzavisnost.
Ovih dana primarno razmišljam o prvom od njih, netrajnosti.
Situacija koja se drastično mijenja iz dana u dan je dobra prilika da to promotrimo na primjeru koji je teško ne vidjeti.
Recimo još do prije mjesec dana umjetna inteligencija je bila jedna od glavnih tema zajedno sa strahom da će intenzivniji dolazak iste oduzeti ljudima radna mjesta, špekuliralo se sa specifičnim radnim mjestima i brojevima.
Bio je prisutan atavistički strah, mada je realna situacija bila daleko od dramatične jer AI je još daleko od stvarno funkcionalnih sistema kakvi su predviđeni u tim scenarijima.
I onda gotovo pa niotkuda pojavilo se maleno biće koje je niti živo, niti mrtvo, nema superiornu inteligenciju niti ima ikakav veliki plan da nas pokori i što nam je napravilo?
Počistilo je radna mjesta u par dana u daleko većem broju od našeg straha od AI, satjeralo nas u obore gdje čekamo tko zna što, postalo je nepobjedivo oružje naših gospodara.
U par koraka.
Netrajnost u samoj svojoj srži.
Danas kupuješ naranče na placu, sutra juriš oko placa ne bi li uhvatio koji kamion koji odlazi sa robom sa tog istog placa koji je sada zatvoren ne bi li 'na crno' kupio još koju naranču.
Ako to nije netrajnost ne znam što bi bilo.
A mogao bi sada navesti gomile aktualnih primjera.
No idemo dalje, da vidimo što se stvarno događa i koliko smo u svemu tome sami odgovorni (ne govorim o pranju ruku i ostalim banalnostima).
Post je objavljen 26.03.2020. u 19:00 sati.