Buddha Dharma u svakodnevnom životu i dalje od toga

Naš prvi dan u Indiji. Tehnički drugi jer smo u Delhi sletjeli noćas oko 22:00. Dovoljno smo u šoku da ne prelazimo u paniku. Dovoljno je nestvarno da nam se čini da sanjamo. Unatoč svim informacijama i uputama koje smo dobili od onih koji su ovdje živjeli godinama. A kako je došlo uopće do toga da smo sada ovdje?

Počelo je prije par mjeseci kada se unutar naše budističke grupe javila ideja da posjetimo Bodhgayu gdje će jedan od naših korijenskih gurua Ven. Ayang Rinpoche u prvom mjesecu držati predavanje o Phowi. Na početku nas je bilo 6-7 zainteresiranih, no vremenom prvotni entuzijazam je splasnuo. Samo nas je troje i dalje imalo neizdrživu potrebu da otiđemo, jedino što se kod nas promijenilo je bio novi plan da obiđemo što više Indije u tom razdoblju, tako da smo u desetom mjesecu krenuli u potragu za avionskim kartama. Uhvatili smo dobru liniju odavde do Delhija i povratak iz Bangalorea, sto nam je uštedjelo nekih dva dana putovanja vlakom nazad na sjever u Delhi.

Nakon svih preporučenih cijepljenja, okvirnog dogovaranja puta i ne imanja blage dume kako ćemo stvarno od jednog do drugog mjesta i gdje ćemo spavati (jedino sam za prvu noć rezervirao sobu u hotelu u Delhiju i naručio taksi da nas čeka na aerodromu), 03.01. ujutro smo krenuli na put.

Prvi dodir sa Indijom imali smo već u avionu. Indijski film (sa obaveznom pjesmom i plesom), indijska hrana, i naravno po izlazu iz aviona na indijski način avion zatrpan smećem. Nakon toga provjera putovnica za stolovima koji su presvučeni onim plastičnim stolnjacima sa cvjetnim uzorkom kakvi su bili neko vrijeme popularni kod nas. Nakon toga anksiozno čekanje prtljage zbog pretpostavke da imaju traku za prtljagu koja ide u krug, što je daleko od istine jer na kraju trake dva radnika iskrcavaju prtljagu na pod, što smo otkrili tek kada je prošao posljednji komad prtljage i gužva se razišla. Na sreću oba ruksaka valjala su se sa ostalima na prljavom podu.

Promjena novca na šalterima kakvi su kod nas bili ranih pedesetih godina i uranjanje u špalir taksista koji navaljuju da nas baš oni voze. Na sreću jedan ima naljepnicu hotela i naše prezime na kartonu. Vodi nas do parkiranih taksija postavljajući pitanja koja će postati konstantna pozadinska buka sljedećih pet tjedana.

Vožnja do hotela je i više nego interesantna. Vozimo se po sredini ceste ciljajući traku. Svako malo vozač otvara vrata i hračka van. Auti jure u svim smjerovima i svi odreda trube. Kamionima na stražnjoj strani čak i piše 'Horn please'.

Nakon pola sata vožnje naš vozač (ujedno i vlasnik lanaca hotela na Paharganju, od kojih svi počinju sa Star) skreće u neku uličicu koja izgleda kao da ju je netko bacio s visoka dok je istresao smeće. Zaustavlja se ispred nečeg i izlazimo. Mislili smo da je samo stao da kupi cigarete ili nešto i da ćemo nastaviti uskoro ka našem hotelu sa slike. On nije mislio tako, veselo je počeo iskrcavati prtljagu i rekao da smo stigli. Užas koji sam ugledao na licima milih mi suputnika natjerao me da se i ja malo ogledam uokolo (dotad sam pogled fiksirao u jednu točku). Gle, postoji natpis hotela, jedino što nije onaj u kome sam rezervirao sobu, već drugi koji je na drugom kraju Paharganja, udaljeniji od željezničke stanice za troduplo. Vlasnik je primijetio moju zbunjenost i rekao mi da je u drugom hotelu sve puno do sutra i da nas sutra može prebaciti u taj hotel. To nam nije ništa značilo jer smo se sutra namjeravali što prije izvući iz Delhija.

Soba. Podrumska. U sobi do nas netko gleda Austin Powersa sa tonom na maximumu. Nema veze što je već jedan u noći (kasnije oko pola četiri je otišao na wc i nakon toga ponovo uključio tv na maximum). Brava na vratima je prava sa ključem, što će se pokazati kao rijetkost. Wc i kupaona su sve u jednom, čučavac sa tušem iznad sebe, možete se tuširati za vrijeme velike nužde i tako uštedjeti vrijeme.

T. i ja ne možemo zaspati zbog vremenskog pomaka, adrenalina, i zato što nam je situacija i sve što se događa izuzetno smiješno, tako da se smijemo do pet ujutro a onda par sati i odspavamo.