Mog mora nema, al
ja živim u nadi,
da možda, ipak, negde srešćemo se još.

Život mi je zato gorak kao tonik,
tuga moja bez kraja i dna.
Al na sreću tu je Mesec svetionik
vodi me kroz plave vode sna.

VAITAPU

28.02.2005., ponedjeljak

LEPTIR

Osjecam se kao nocni leptir koji je stremeci ka svjetlu spalio svoja krila na reflektoru skladista u nekoj zmazanoj industriskoj zoni na kraju svjeta ... Samo je ljubav i iskrenost bila prava a sve ostalo privid ...

Dug je put do dna imat cu vremena za razmisljat ...


- 12:02 - Ostavi svoj pecat (5) - Otisni - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Tekstualni zapisi koji ce opisivati stanja i poglede doticne osobe ili ti autora
Autor se ogradzuje od svih mogucih i nemogucih psihickig i fizickig ostacenja koja se mogu javiti na citaocu doticnog bloga .

Kaslek:
nezgul@hotmail.com
WAITAPU
Cim izades iz magle i opazis Waitapu, ne dozvoli srcu da se odvise
nasladuje. Pronadi i zapamti mjesto gdje zavrsava planinski vijenac Wa, a
pocinje Tapu. To ces lako otkriti. Planina koja je nekoc bila prelijepa
i mila Wa, niza je od sjajne zvijezde Tapu. Tamo gdje se planine spajaju
i gdje se planine spajaju i gdje Tapu nadvisuje Wa, tu pocinje tjesnac,
pocinje prolaz koji te vodi u raznolike, bogate i beskrajne prostore
slobodnih mora. Zuri da najkasnije o zalazu sunca budes na pocetku
tjesnaca. Tada se protok vode u prolazu mijenja. Cim izade mjesec, voda
ce kao rijeka poteci za tebe u povoljnom smjeru i ti ces jos prije
svitanja -- ako jos budes ziv -- stici kamo si toliko zudio, s onu stranu
Waitapu! Zakasnis li u tjesnac, ne znam gdje ces i kako docekati zoru!

Autor:
Joza Horvat